U vremenu kada rat u Ukrajini i dalje traje bez naznaka skorog završetka, najava uskrsnog primirja iz Moskve unijela je dašak iznenađenja na globalnu političku scenu. Naime, Vladimir Putin odlučio je obustaviti sve ruske vojne aktivnosti u Ukrajini u periodu od 17 sati u subotu do kraja nedjelje, što predstavlja najduži trenutak tišine od početka sukoba. No, ova gesta je kod mnogih izazvala sumnju – je li riječ o stvarnoj mirovnoj namjeri ili još jednom taktičkom potezu sa skrivenim motivima?

Ovo ograničeno primirje, kako ističe dopisnik Sky Newsa iz Moskve, Ivor Bennett, djeluje više kao simboličan čin nego kao stvarni pomak ka miru. Iako se može tumačiti kao korak naprijed, njegova vremenska ograničenost – samo 30 sati – jasno pokazuje da Moskva ne planira ozbiljno pristupiti mirovnim naporima bez konkretnih ustupaka s druge strane. To nije ni blizu onome što su Sjedinjene Američke Države predložile, niti onome što je *Ukrajina bila spremna prihvatiti.

U ranijim fazama pregovora, administracija Donalda Trumpa je predložila potpuno 30-dnevno primirje, na što je Kijev odmah pristao. Međutim, Kremlj je odmah postavio uvjete – između ostalog, tražeći ublažavanje međunarodnih sankcija. Zbog toga se prvobitni dogovor raspao, a kasniji pokušaj da se postigne sporazum oko pomorskog primirja također nije uspio zbog sličnih zahtjeva Moskve.

Važno je napomenuti nekoliko ključnih elemenata koji prate ovu situaciju:

  • Primirje dolazi neposredno nakon Trumpove frustracije zbog zastoja u pregovorima.

  • Putin pokušava očuvati američko-ruske odnose dajući Trumpu simboličan ustupak.

  • Kijev i dalje ostaje skeptičan, posebno nakon što su ruske bespilotne letjelice viđene nad ukrajinskim nebom tokom objave primirja.

Volodimir Zelenski, predsjednik Ukrajine, odmah je reagovao na objavu primirja, nazvavši je “manipulacijom i pokušajem igranja ljudskim životima”. U trenutku kada je Moskva proglasila prekid vatre, ruske bespilotne letjelice su već bile u zraku, a ukrajinske snage su ih presrele. Ovaj paradoks u ponašanju jasno pokazuje da Putinovu gestu ne treba shvatiti doslovno, nego kao političku poruku s dubljom pozadinom.

Ivor Bennett smatra da je ovaj potez usmjeren prvenstveno prema Trumpu, kako bi mu pokazao da je Rusija još uvijek spremna na razgovor i kompromis – ali samo u mjeri koja odgovara Kremlju. Putin, prema Bennettu, želi ostaviti dojam vođe koji traži rješenja, a ne produbljuje sukobe, što je upravo suprotno dojmu koji Trump ima o Zelenskom.

Na drugoj strani, Sjedinjene Države sve otvorenije izražavaju nezadovoljstvo nedostatkom pomaka u pregovorima. Trump je čak najavio da bi mogao u potpunosti odustati od posredničke uloge, što bi za Rusiju možda i bilo prihvatljivo u vojnom smislu, ali bi moglo narušiti diplomatske veze koje su se posljednjih mjeseci pokušavale obnoviti.

Zanimljivo je kako Putin koristi narativ humanitarnog karaktera kako bi opravdao ovo ograničeno primirje – predstavljajući to kao rusku inicijativu s moralnim motivima, očekujući da će Ukrajina pratiti njegov primjer. Cilj mu je, čini se, izgraditi sliku mirotvorca u očima američke javnosti i predsjednika, pri čemu se jasno ograđuje od agresivnog imidža koji mu se posljednjih godina sve više pripisuje.

Zaključno, najavljeno primirje u Ukrajini više se čini kao pažljivo osmišljen politički manevar nego iskreni pokušaj zaustavljanja rata. Putin koristi simboliku Uskrsa kako bi odaslao poruku spremnosti na dijalog, ali ispod površine ostaje jasno da je to dio šire geopolitičke igre u kojoj se balansira između stvarnog rata i diplomatskog rata za uticaj.

Na kraju, ostaje otvoreno pitanje koliko ovakvi potezi zaista doprinose miru, a koliko su samo političko sredstvo za održavanje vlastitog uticaja i pozicije u očima svjetskih sila.

I dok se međunarodna zajednica nada da bi makar i privremeni prekid vatre mogao spasiti živote nevinih civila, mnogi analitičari upozoravaju da ovakvi simbolični gestovi ne mogu zamijeniti istinske pregovore i kompromis. Putinovo taktičko manevrisanje, koliko god vješto bilo predstavljeno, neće dugoročno zaustaviti krvoproliće ako iza njega ne stoji stvarna politička volja za mir. Sve dok se ne otvore iskreni i uravnoteženi kanali dijaloga, u kojima su obje strane spremne na ustupke bez skrivenih uslova, trajni mir ostaje daleki cilj.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here