Sa željom da ostane u Bosni i Hercegovini, Senad Mulabdić iz Živinica prošle godine otkupio je fabriku keksa koju je spasio od gašenja. U jeku pandemije koronavirusa uspio je sačuvati postojeća radna mjesta, a zaposlio je i nove osobe.
Foto: Klix.ba
Dvadesetdevetogodišnji Senad Mulabdić iz Živinica jedan je od onih mladića koji nikada nije maštao o odlasku iz Bosne i Hercegovine. Iako je imao sigurnu priliku za napuštanje države u kojoj je rođen, ipak se odlučio za kreiranje svog najplodonosnijeg dijela života u Živinicama.
Bez straha, u jeku pandemije koronavirusa, u augustu prošle godine skupio je hrabrosti te je uz pomoć roditelja otkupio fabriku keksa koja je bila pred gašenjem. Njegovi proizvodi pod nazivom “Wifi keks” danas imaju svoje mjesto na bh. tržištu, a što je u svemu najvažnije od ovoga posla živi šest osoba.
Uprkos raznim nagovorima da idem u inozemstvo, moja najveća želja je bila da ostanem i privređujem u Bosni i Hercegovini. Sticajem okolnosti prodavale su se proizvodne mašine, a skupa s ocem mi se svidio potencijal fabrike te sam se shodno tome i odlučio za ulazak u ovaj posao. Pandemija koronavirusa mi nije predstavljala problem jer, evo, svjedočimo tome da ona i danas traje, ali znam da će jednoga dana biti iza nas – kaže Mulabdić za Klix.ba.
S obzirom na to da se ranije nije suočavao sa ovakvom vrstom posla, vođenje fabrike za proizvodnju keksa njemu je predstavljalo veliki izazov. Svjestan odgovornosti koju ovaj posao sa sobom nosi, uložio je maksimalne napore da u svemu uspije.
U svemu ovome vi morate proizvesti tijesto, sirovi keks koji pečete, a onda na kraju kada to spakujete ne zavšavate sa poslom jer morate sve prodati. Svakoga dana svi skupa se suočavamo s novim izazovom, ali za sada se dobro snalazimo – nastavlja Mulabdić.
Senad danas zapošljava šest osoba, a svi djeluju kao jedna porodica. Skupa obavljalju sve poslove, a trenutno proizvode dvanaest vrsta suhih keksova. Cilj je da uskoro na tržište plasira i trinaesti proizvod.
Naši keksi su specifični po tome da se ručno izrađuju, po domaćoj recepturi i od bh. sastojaka. Zbog manufakturnog načina proizvodnje posao je izuzetno težak, a s druge strane veoma se teško nametnuti na tržište. Vi i kada dođete do nekih polica posao također nije završen jer nam je bitan krajnji rezultat, odnosno kupac koji će doći u supermarket i kupiti kekse – dodaje Mulabdić.
Otkupljivanjem fabrike keksa koja je bila na korak od zatvaranja, Mulabdić je sačuvao četiri stara radna mjesta, među kojima je i ono od Mirze Softića.
Na ovaj posao sam se navikao i veoma je zanimljiv jer svaki dan se nešto novo dešava i pravi. Ekipa je odlična, svi smo se uhodali. Novi vlasnici su sasvim korektni i među nama nema tenzija, kao što je to prisutno u nekim drugim firmama na relaciji gazda-šef-radnik. Svi zajedno se borimo za uspjeh – kaže nam Softić.
Pomoć od državnih institucija mladić iz Živinica nije tražio, što svakako daje još jednu, pozitivniju notu u cijeloj ovoj priči. Na njegov trud sredina u kojoj živi ima pozitivan pogled, a on poručuje da ne misli ostati na nivou na kojem se trenutno nalazi i u kojem je u jednom satu moguće proizvesti 50 kilograma keksa.
Budućnost vidi u smjeru širenja proizvodnih kapaciteta, prodajne mreže i zapošljavanja novih ljudi, uz poruke da se i u Bosni i Hercegovini može uspjeti.
