Pitanje:
Spominje se da je Omer b. El-Hattab, radijellahu anhu, protjerao Nasra b. El-Hadždžadža iz Medine zato što je bio izrazito lijep. Da li je to tačno – i ako jeste, kako to razumijeti?
Odgovor:
Sva hvala pripada Allahu.
PRVO: VJERODOSTOJNOST OVE PREDAJE
Predaja, da je Omer b. El-Hattab protjerao Nasra b. El-Hadždžadža te ga poslao u Basru kako se žene medinelija ne bi dovodile u iskušenje zbog njega, ima više puteva – dužih i kraćih, a bilježe je sljedeći imami:
- Imam Ibnu Šebbe bilježi u svojoj knjizi „Trihul-medine“ (2/762) od Katade.
- Imam El-Haraiti bilježi u knjizi „’Itilalul-kulub“ (2/392).
- Imam Ibn El-Dževzi bilježi u knjizi „Zemmul-heva“ (123 str), od Muhammeda b. El-Džehma b. Osmana b. Ebi El-Džehm, on od njegovog oca, a on od njegovog djeda.
- Također, bilježi ga imam Ebu Nu’ajm u knjizi „Hiljetul-evlija“ (4/322), imam Ibn ‘Asakir u knjizi „Tarihu Dimešk“ (62/21, 23 ) od Eš-Š’abija i od Muhammeda b. Sirina, i imam Ibn S’ad u knjizi „Et-Tabekat“ (3/216) od Abdullaha b. Burejde.
Sažetak ovog kazivanja glasi ovako:
Jedne noći je Omer r.a. šetao Medinom, te je prolazeći čuo neku ženu kako pjeva u stihovima:
„Kako doći do alkohola pa da ga popijem
i kako doći do Nasra b. Hadždžadža“
Tada je Omer r.a. pozvao ovog mladića, i uvjerio se da je, zaista, izrazito lijep, pa ga je skroz ošišao. Kada je to učinio, mladić je postao još ljepši, te mu Omer r.a. naredi da napusti Medinu i preseli se u Basru, kako se žene ne bi dovodile u iskušenje zbog njega.
Nakon izvjesnog vremena, Nasr je poslao pismo Omeru r.a. u kojem je istakao da on u tome nema nikakvu krivicu, i da želi da se vrati u svoj kraj, ali Omer r.a. je to odbio riječima: „Sve dok sam ja živ, ti se nećeš vratiti.“
Također, više učenjaka spominje ovo kazivanje u svojim knjigama, a od njih su:
- Imam Es-Sem’ani u knjizi „El-Ensab“ (3/156), šejhul-islam Ibn Tejmijje na više mjesta u knjizi „Medžmu’ul-fetava“ (11/552), (15/313), (28/109), (28/371), imam Ibnul-kajjim u knjizi „I’alamul-muvekki’in“ (4/284), hafiz Ibn Hadžer u knjizi „El-Isabe“ (6/382), imam Ibn Muflih u knjizi „El-Edabuš-šer’ijje“ (3/132), i drugi.
- Imam Ed-Darekutni, rahimehullah, je u knjizi „El-Mu’telef vel-muhtelef“ (4/2205), rekao: „Nasr b. El-Hadždžadž, on je sin El-Hadždžadža b. ‘Ilata Es-Sulemija. Živio je za vrijeme Omerova hilafeta, i bio je izrazito lijep, te su o njemu ispjevani stihovi.“
- Slično spominje imam Ibn Abdul-Berr u knjizi „El-Isti’ab“ (1/326), Ibn Makula u „El-Ikmal“ (1/560), i Ibnul-esir u „Usdul-gabe“ (1/456).
- Rekao je hafiz Ibn Hadžer: „U knjizi ‘El-Mugribin’ od imam Ebul-Hasena El-Medainija sam naišao na predaju koju prenosi El-Velid b. Sa’id da je rekao: Omer je čuo kako ljudi govore: ‘Ebu Zuejb je najljepši u Medini’, te je Omer pozvao tog mladića, i kada ga je vidio, rekao je: ‘Allaha mi, doista si ti takav (tj. kakvim su te opisali), izlazi iz Medine’, a na to će mladić: ‘O Omere, ako me već želiš protjerati, onda me pošalji u Basru, tamo gdje si i Nasra b. El-Hadždžadža poslao’, zatim je spomenuo kazivanje o Nasru b. El-Hadždžadžu, a ona je poznata’. (Završen citat imama Ibn Hadžera.)1
Vidimo da je ovo kazivanje vrlo poznato kod učenjaka, koji to spominju u svojim knjigama, i prenosi se iz više puteva, ali na svaki od tih puteva učenjaci su prigovorili, a najispravniji je put Abdullaha b. Burejde kao mursel predaja. No, s obzirom da se predaja i te kako proširila, te se spominje u knjigama učenjaka i onih koji dobro poznaju historiju i biografije – ako uz to dodamo da se prenosi sa više puteva koje smo spomenuli – tada ovo ukazuje da je osnova ovog kazivanja pritvrđena.
DRUGO: PROPIS OVOG POSTUPKA SA FIKHSKOG ASPEKTA
Što se tiče ovog propisa sa fikhskog stajališta, to spada u pravilu davanja prednosti općoj koristi nad zasebnoj, jer nanošenje štete zasebnoj koristi kako bi se sačuvala opća korist je, između ostalog, obavezno.
Imam Bedrud-din Ez-Zerkeši, rahimehullah, je u knjizi „El-Mensur fil-kava’idil-fikhijje“ (1/348, 349) rekao:
„Imam Ibn Abdus-Selam je kazao: ‘Učenjaci su složni da se otklanja veća(opća) šteta na račun manje (zasebne).’“
Imam Ibn Dekik El-‘Id je rekao: „Od generalnih pravila je i to da se veća šteta otklanja činjenjem one manje, onda kada se ne može izbjeći nijedna; i daje se prednost činjenju veće nad manjom koristi ako se ne mogu učiniti obje.“
Rekao je (Ibn Dakik): „Ciljam na to da ovaj propis važi u cjelini, a ne da je uvijek općenit, gdje god se našao i nalazio.“
Šejh Izuddin (Ibn Abdus-Selam) je kazao: „Kada se pojave dvije meslehe (koristi), onda se teži ka postizanju one veće, ostavljajući onu manju.“
Hanefijski učenjak, imam Es-Serhasi, rahimahullah, je kazao:
„Ako se određenoj osobi odredi protjerivanje, onda to biva iz aspekta postizanja meslehe (koristi), a ne iz aspekta šerijatske kazne (hadd), kao što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, iz Medine protjerao Hita koji je bio muhannes (muškarac koji sliči ženama i oponaša ih), i kao što je Omer b. El-Hattab protjerao Nasra b. El-Hadždžadža iz Medine, onda kada je čuo jednu od žena kako pjeva:
‘Kako doći do alkohola pa da ga popijem
i kako doći do Nasra b. Hadždžadža.’
Zatim ga je protjerao, iako sama ljepota nije razlog za protjerivanje, ali je on to učinio zbog meslehe.“ 2
Rekao je imam i mufessir El-Elusi, rahimehullah:
„Imam možda nekad, radi određene koristi koju vidi, protjera neku osobu, kao što se u sahih predaji spominje da je Omer b. El-Hattab protjerao Nasra b. El-Hadždžadža iz Medine u Basru, iz jednog razloga – a to je da su zbog njegove ljepote neke od žena pale u iskušenje.“ 3
ZAR NIJE NARS BIO ISKUŠENJE I ŽENAMA BASRE?
Ako neko kaže:
„Njegovim preseljenjem u Basru, mi također dovodimo i te žene u iskušenje, i šta smo time postigli?! Samo smo fitnu (iskušenje) iz jednog mjesta premjestili u drugo, dok osnovu problema još nismo riješili?!“
Odgovor je sljedeći:
- Nema sumnje da će protjerivanje njega iz njegove zemlje, te njegovo napuštanje zavičaja, što bi izgledalo u vidu kazne – oslabiti ono što budi fitnu kod njega i kod drugih. Također, iz ovoga ljudi uče borbu protiv prohtjeva i preziranje grijeha. Pa ako su ljudi za života Omera r.a., od kojeg je šejtan strahovao i bježao, znali da ga je on protjerao iz straha od fitne, to bi značilo kao da je Omer oporučio stanovnicima Basre: „Ovog čovjeka sam protjerao u vašu zemlju kako ne bi živio sa mnom u istoj zemlji: stoga, pripazite ga se.“
- Protjerani nije poput domaćina, zato što se on nalazi u stranoj zemlji, i mora se brinuti o svom poslu kako bi se izdržavao, te će to potisnuti njegovu udobnost u životu, koju je bio uživao dok je bio u svojoj zemlji, sa svojom porodicom. Bez sumnje, to će umanjiti njegovu ljepotu, jer neće imati vremena da brine o svome izgledu.
Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah:
„Omer b. El-Hattab je protjerao Nasra b. El-Hadždžadža iz Medine u Basru, onda kada je čuo da žene o njemu pjevaju stihove. Prije toga je naredio da mu se skine kosa, kako bi se uklonila njegova ljepota s kojom su iskušavane žene, pa kada je nakon toga vidio da je postao još ljepši – to ga je jako zabrinulo, pa mu je naredio da ode u Basru. Ovaj mladić nije učinio nikakav grijeh ili prijestup koji obavezuje njegovo kažnjavanje, ali je među ženama bilo onih kojima je on bio iskušenje, te je zbog toga Omer naredio da se ukloni njegova izrazita ljepota. A njegovo preseljavanje iz domovine u stranu zemlju će oslabiti njegovu volju i tijelo, i znat će da je kažnjen. Ovaj propis spada u poglavlju rješavanja problema prije nego se upadne u haram i grijeh, a ne spada u poglavlju klasničnog kažnjavanja.“ 4 - Činjenje ovakvog postupka, te upoznavanje svijeta s time, odgaja ljude u borbi protiv fitne, i podučava pretpostavljene jednom vrlo važnom poglavlju šerijatske politike, i tome kako da daju prednost općoj koristi nad pojedinačnoj. Također, pojašnjava da je fitna žena jedna od najvećih fitni.
- Svetost Medine ukazuje na to da se iz nje odstranjuje ono što predstavlja fitnu za žene, tako što se iz nje preseljava na drugo mjesto. A sve to kako bi se sačuvala njena svetost i plemenitost.
A Uzvišeni Allah najbolje zna!
Izvor: https://islamqa.info/ar/201633
Prijevod, obrada i podnaslovi: Menhedž
