Osuđeni ratni zločinac, general Radislav Krstić, bivši komandant Drinskog korpusa VRS, priznao je da je u Srebrenici počinjen genocid u kojem je i on učestvovao!
U pismu koje je uputio prije mjesec dana Međunarodnom rezidualnom mehanizmu za krivične sudove u Hagu, kojim predsjedava sudija Carmel Agius, zločinac Krstić moli da ga se nakon dvije trećine izdržane zatvorske kazne pusti na slobodu, saznaje Faktor.
– Želio bih da ovo pismo bude dio javne evidencije, kako bi moje potpuno prihvatanje odgovornosti za zločine za koje sam osuđen pred MKSJ, moje iskreno kajanje i moje iskreno izvinjenje mogli pročitati svi – navodi Krstić.
Iako nigdje u pismu ne spominje riječ genocid, već zločine, general koji je zajedno sa osuđenim ratnim zločincem Rakom Mladićem umarširao u Srebrenicu 11. jula, naglašava kako “u potpunosti prihvata presudu Žalbenog vijeća u mom predmetu”.
A u presudi stoji:
– Žalbeno vijeće je jednoglasno odlučilo da je 1995. u Srebrenici počinjen genocid. Snage bosanskih Srba izvršile su genocid protiv bosanskih Muslimana. Oni koji smišljaju i realizuju genocid teže da liše čovječanstvo raznolikog bogatstva koje mu daju nacionalnosti, rase, etničke grupe i vjere. To je zločin protiv cijelog čovječanstva, jer škodi ne samo grupi koja je na meti uništenja, nego cijelom čovječanstvu. Radislav Krstić je proglašen krivim za pomaganje i podržavanje genocida. Gospodin Krstić je znao da time što dozvoljava da se koriste resursi Drinskog korpusa čini značajan doprinos pogubljenju zatvorenika, bosanskih Muslimana. Iako dokazi sugeriraju da Radislav Krstić nije bio pristaša tog plana, on je kao komandant Drinskog korpusa dozvolio Glavnom štabu da zatraži resurse Drinskog korpusa i njima se posluži. Žalbeno vijeće je jednoglasno osudilo Radislava Krstića na 35 godina zatvora – stoji između ostalog u presudi Žalbenog vijeća od 19. aprila 2004. godine.
Zločinac Krstić u pokajničkom pismu, tvrdi kako će ako ga puste na slobodu živjeti kod kćerke u Beogradu, da se neće baviti politikom, pričati o svom slučaju, negirati zločine niti veličati druge koji su osuđeni.
Osnivanjem Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove i imenovanjem sudije Agiusa na njegovo čelo, uvjeti za puštanje na prijevremenu slobodu zločinaca drastično su se promijenili. Do prije nekoliko godina dovoljno je bilo odležane dvije trećine kazne. Sama činjenica da je 28. marta ove godine Krstiću istekao taj period, kao i pokajničko pismo, ne znači i da će Sud donijeti odluku da narednih osam godina provede na slobodi.
Zločinac Krstić je prvi general VRS koji je priznao da je u Srebrenici počinjen genocid, koji je priznao svoju odgovornost, koji se izvinjava i moli preživjele za oprost, ali tokom sudskog procesa negirao je krivicu i nije tokom svojih iskaza u Haškom tribunalu, iako je raspolagao svim podacima, dao niti jednu informaciju o masovnim grobnicama, primarnim ili sekundarnim, ko je još odgovoran za genocid, uopće nije sarađivao.
Na haškom suđenju zločincu Mladiću iskaz je davao kao svjedok odbrane Milenko Jevđević, načelnik veze u Drinskom korpusu.
Haško tužilaštvo tada je kao dokaz predočilo presretnuti razgovor oficira VRS u kojem je Jevđević učestvovao o broju i vrste prikupljene “stoke” s područja Žepe i Srebrenice, od 2. avgusta 1995. godine, nekoliko dana nakon zauzimanja UN-ovih zaštićenih zona i pokolja koji je uslijedio. U razgovoru je oficir Zvorničke brigade Dragan Obrenović upitao Krstića, može li dobiti svjedoka Jevđevića i dobio potvrdni odgovor. Obrenović, osuđen na 17 godina zatvora zbog progona Srebreničana, potom je upitao, gdje treba odvesti još jedan kamion sa stokom.
– Mi tvrdimo da ste to Vi na tom razgovoru – suočila je svjedoka tužiteljica Abeer Hasan pustivši razgovor između Krstića, svjedoka Jevđevića i Obrenovića.
– Je l’ vi radite dolje? – upitao je Krstić.
– Sve ide po planu – obavijestio je Krstića sagovornik Obrenović.
– Ni jednog živog ne smijete ostaviti – poručio je potom general Krstić.
Radislav Krstić je prva osoba koju je Haški tribunal osudio za genocid u Srebrenici. Prvostepenom presudom osuđen je na 46 godina robije, dok je drugostepenom smanjena zatvorska kazna na 35 godina. Generala Krstića uhapsili su pripadnici SFOR-a 2. decembra 1998. godine.
Pravosnažna presuda Krstiću prva je u kojoj je Haški tribunal utvrdio da je VRS u Srebrenici počinio genocid. Ova presuda bila je osnov da Međunarodni sud pravde proglasi Srbiju odgovornom za nesprečavanje i nekažnjavanje genocida. Ovaj sud je po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid, 2007. donio ovu presudu kojom je Srbija postala prva i jedina država u svijetu presuđena za zločin genocida.
Nakon pravosnažne presude, Krstić je 2004. bio upućen u Veliku Britaniju na izdržavanje kazne. U britanskom zatvoru su ga nožem napali i ranili zatvorenici, nakon čega je 2013. prebačen u Poljsku.
Krstić je u dva navrata tražio da bude prijevremeno pušten na slobodu. Odbijen je njegov zahtjev iz decembra 2016, a potom i 2019. godine kada se pozvao na zakone Poljske. Osoba koja izdržava kaznu od 25 godina, što je odlukom poljskog suda najduže koliko Krstić može izdržavati u ovoj zemlji, ima pravo podnijeti zahtjev za uvjetno prijevremeno puštanje nakon što je izdržala kaznu od 15 godina.
Ovaj zločinac je u ljeto 2013. godine odbio da svjedoči na suđenju ratnom zločincu Radovanu Karadžiću.
Sa Mladićem umarširao u Srebrenicu 11. jula
Zločinac Mladić, u pratnji Krstića, kojeg kako se i čuje doziva “‘ajde Krle, ‘ajde Krstiću” kasno poslijepodne 11. jula ušao je u Srebrenicu.
– Evo nas 11. jula 1995. godine u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednog velikoga praznika srpskoga, poklanjamo srpskome narodu ovaj grad. I napokon došao je trenutak da se, poslije bune protiv dahija, Turcima osvetimo na ovom prostoru – izjavljuje Mladić pred kamerama.
