Napustio je svoje rodno mjesto, svoju zemlju, sa nekoliko rođaka i prijatelja. Niko od njegovih bližih nije se spasio tamošnjih strahota. Ostao je bez svih.
- Ubijeni su svi – kratko govori ovaj 31-godišnjak.
Sam je ovjde, u BiH, u Sarajevu… Ostao bi ovdje jer mu, veli on, i nije tako loše. Prije svega sviđa mu se bosanski mentalitet. Ljudi su ljubazni, govori Muhamed, žele pomoći, susretljivi su…
Ne zna bosanski jezik, ali volio bi ga naučiti. Razumije tek nekoliko riječi. Uglavnom, govori nam Muhamed, zna se sporazumjeti s ljudima.
- Ostao bih ovdje da imam uslove i priliku, ali želja mi je da si osiguram bolji život – priča nam ovaj mladić.
Zbog toga će tražiti mogućnost da ide dalje, da se dokopa zemalja Europske unije. Vjeruje da će uspjeti.
Svakodnevno je u Vogošći. Obično u poslijepodnevnim satima vidjet ćete ga ispred WOG Centra. Stoji pognute glave. Ruku nije ispružio ali obradovat će se kada mu priđete i poklonite malo pažnje.
I prilaze mu mnogi. Puno ne pitaju. Dat će mu nešto novca, hranu, odjeću… Zahvalan je…
- Zahvalan svima koji su mu pomogli, razgovarali – govori on.
Ono što je posebno danas dirnulo mnoge koji su se našli u tom dijelu Vogošće i vidjeli ovog mladića, je njegova reakcija na mačku koja je stajala pored njega.
Muhamed je jeo ali u momentu pomislio da je i mačka gladna te je i nju nagrahio hranom koju je dobio od drugih.
Čuli smo nekoliko prolaznika koji su komentirali kako ne mogu vjerovati onome što su vidjeli, posebno veliko srce ovog mladića koji, iako gladan i izmoren od svega, nije zaboravio ni malu, promrzlu macu… hayat.ba
