Moj Allahu,
kada se žalim na svoje dijete, podsjeti me na iskušenja Adema i Have kada je Kabil ubio Habila.
Kada se žalim na svoje dijete, podsjeti me na Nuha dok je gledao kako mu dijete umire u vodi nakon što je Allah, s.v.t., poslao poplavu.
Kada se žalim na svoje dijete, podsjeti me na Huda čiji sin je odbio da povjeruje u Allaha i ostao s nevjernicima.
Kada se žalim na svoje dijete, podsjeti me na Ibrahima od kojeg je zatraženo da ostavi Ismaila kao novorođenče na užarenom pijesku između brda Safe i Merve.
Kada se žalim na svoje dijete, podsjeti me kada si Ti naredio Ibrahimu da žrtvuje svog jedinog sina nakon gotovo 100 godina, zbog Tvog zadovoljstva.
Kada se žalim na svoje dijete, podsjeti me na Jakuba čiji sinovi su ostavili Jusufa da umre u bunaru, a Jakub je ipak vjerovao da je njegov sin još uvijek živ.
Kada se žalim na svoje dijete, podsjeti me na majku Musa’a kojoj je naređeno da svoje novorođenče stavi u košaru i otisne niz opasne vode rijeke Nil.
Kada se žalim na svoje dijete, podsjeti me na našu majku Merjem koja je rodila Isa’a sama pod palminim drvetom.
Kada se žalim na svoje dijete, podsjeti me na našeg voljenog Poslanika, s.a.v.s., koji je za života ukopao svu svoju voljenu djecu osim Fatime.
Kada se žalim na svoje dijete, podsjeti me da do danas ima onih koji se bore da ga dobiju.
🤲 Ja Hajju, ja Kajjum, moje dijete je emanet s kojim si me počastio. Zahvalna sam na ovoj blagodati i molim se svakog dana da ovaj emanet bude radost mojih očiju, kao i nosilac stubova islama.
Allahu moj, moje sestre koje dove za djecu počasti s pobožnom, zdravom i lijepom djecom.
Allahu moj, usliši dove svake majke za njeno dijete.
Allahumme amin!
Šemsija Nurul Kulub
