IslamBosna.ba- Kada sam bila dijete, nisam puno vremena provodila sa svojom majkom.
Ponekad, zvuk ključeva dok bi otključavala vrata kasno navečer, bi bilo sve što bih čula od nje. Kada se brak mojih roditelja okončao, moja majka je radila dan i noć da nas prehrani. Sjećam se njenog rukopisa, svih malih podsjetnika koje nam je ostavljala za večeru i obaveze, bolje nego što se mogu sjetiti njenog lijepog discipliniranja ili njenih omiljenih jela.
Nekada sam željela da su stvari bile malo drugačije. Da nije toliko radila, bila bi kući da me nauči svim stvarima koje majke obično uče svoje kćerke. Nekada sam mislila da sam sve to propustila.
Ali, sada shvatam da iako moja majka nije provodila puno vremena sa mnom, ona me je uvijek učila nečemu važnom.
- Moja majka me nije naučila tajnim receptima
Nema tajne u pripremanju riže ili pirea ili špageta. Ona mi je pokazala kako da kuham sirovu govedinu i kako da iz tegle sipam po njoj umak. Moja sestra i ja bismo svake sedmice smjenjivale u biranju kutije žitarica, ali nikada nam nije bilo dozvoljeno da pojedemo više od jedne zdjele za doručak. Rijetko smo mogle da biramo ono što želimo za večeru. Ponekad bi nam ostavila vrećicu makarona i sir na stolu kako bismo je skuhale za večeru dok je ona na poslu.
Ja nemam porodičnih recepata koje ću ostaviti svojoj djeci, ali ih učim osjećaju moje majke za dužnost i odgovornost. Moja iscrpljena majka nam je rijetko kuhala domaći obrok, ali je radila neumorno kako ne bismo bile gladne. - Moja majka često nije imala vremena da se igra sa mnom
U mojim najdražim uspomena gdje se igram, nje nema. Sjećam je se kada bi izlazila iz svoje spavaće sobe, umorna i teturava, spremajući se da nas ostavi opet cijeli dan same. Ona nikada ne bi sjedila i igrala se sa lutkama ili se pretvarala da ima čajanke. Ukoliko bi je pitala da se igra, ona bi rekla: “Gdje ti je sestra? Moram da se spremim”.
I tako je moja sestra postala moja drugarica, produžetak mene, moja druga polovina.
Umjesto da čekamo na vrijeme sa mojom majkom, moja sestra i ja smo vodile brigu jedna o drugoj. Mi bismo se budile, kuhale, igrale, pospremale i spavale uvijek zajedno. Ljubav koju smo izgradile tokom našeg djetinjstva učinila nas je nerazdvojnim. Moja majka se pobrinula da sestra i ja brinemo jedna za drugu. Ona me nije mogla zabavljati, ali nikada nisam bila sama i ona se pobrinula da uvijek to znam.
- Nismo išle na porodične odmore
Moja majka je bila previše zauzeta poslom. Ljeta sam provodila u našem stanu ili ispred stana igrajući se sa djecom iz susjedstvaa. Nekada bih cijeli dan provela u restoranu gdje je radila.
Nismo imale puno dana provedenih na plaži ili porodičnih putovanja, ali kada je imala vremena da nas odvede u park na piknik, bilo je očaravajuće. Moja majka je mogla da s malo novca napravi raskošan izlet. Kada bi nas odvela u McDonald’s ili nam kupila sladoled osjećali smo se kraljevski. Moja sjećanja iz djetinjstva nisu ispunjena odmorima ili velikim avanturama, ali moja draga majka mi je pokazala kako da pronađem radost u najjednostavnijim stvarima. - Moja majka se nije pobrinula da mi život bude lagan
Ona je radila i spavala i radila i spavala većinu mog djetinjstva. Ona nije imala vremena da me zaštiti od većine stvari koje djeca ne trebaju da znaju ili vide. Bilo je trenutaka kada smo obje bile jako povrijeđene i slomljene. Ona nije mogla zaustaviti svijet kako bi me smirila, ali mi je pokazala kako da pronađem volju da nastavim dalje. Kada je srce moje majke slomljeno, kada je tugovala i kada je bila umorna, nikada nije dopustila da je tuga prevlada. Svaki dan je dočekivala odlučno.
Ona mi je pokazala da kroz teške dane jednostavno moram proći iako mi do toga nije stalo. Drugih dana, tvoja volja može biti jaka i stabilna. A tokom stvarno loših dana, morate ih jednostavno prebroditi iako jedva uspijevate. Nisam upoznala osjećaj maženja, bezbrižno djetinjstvo, ali moja nezaustavljiva majka mi je pokazala kako da kopam dublje i pronađem vlastitu snagu. - Moja majka nije imala vremena da me nauči da budem ‘dama’
Kada se radi o pitanju tradicionalnih aspekata ženstvenosti bila sam prilično prepuštena sama sebi. Ona mi nije pokazala kako da se našminkam. Lijepe haljine koje je imala skupljale su prašinu na vješalicama u ormaru jer je rijetko imala priliku da ih obuče.
Ono što sam, međutim, naučila od svoje majke bilo da je da budem hrabra žena.
Ona mi je neustrašivo pokazivala, s vremena na vrijeme, svoje jako a ipak lomljivo srce. Naučila mi je kako da stojim uspravno prilikom kriza, radosti, straha ili proslava i suočim se s njima.
Moja majka je plesala u našoj dnevnoj sobi. Plakala je u našoj kuhinji. Bjesnila je kada je bila ljuta. Borila se kada je napadnuta. Njen smijeh je odzvanjao kroz naš dom kada je bila vesela.
Ona nije uvijek bila u pravu niti je uvijek bila u krivu. Ali moja hrabra, autentična majka je uvijek bila žena, uvijek ona.
Sada, imam svoju djecu i imam dragocjeno vrijeme da provodim s njima.
Jutra kada bi moja umorna majka izlazila umorna iz svoje spavaće sobe su odavno prošla. Sada je moja majka u penziji i ide da spava kad god to ona želi. Ali kao svaka majka često se pita da li je dovoljno učinila za mene. Brine da nije previše propustila i govori mi da bi željela da može vratiti vrijeme.
Kada pogledam unazad, vidim nesalomivu, hrabru ženu. Vidim snagu koja gradi nasljeđe. Vidim majku koja nije imala puno i koja je dala sve što je imala. Vidim ljubav koja dolazi kroz naporan rad i male radosti.
Nadam se da će moja djeca isto reći za mene
Napisala: Tina Plantamura
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba
