I samo nakon nekoliko dana ostaše prazni i usamljeni šatori na Arefatu i na Mini. Nema one vreve, gužve, a ni glasova na raznim jezicima svijeta koji dozivaju Gospodara svih svjetova, izgovarajući telbiju. Sve je utihnulo. Šatori kao da ostaše tužni iščekujući sljedeću godinu, da se ponovo vrate hadžije isto kao ono majka kad isprati svoje dijete i iščekuje njegov povratak.
Odoše dove, molbe, žudnje i želje Gospodaru svih svjetova, da On odlučuje koju će primiti, a koju odbiti. Hadžije se vratiše svojim kućama puni imana, bereketa, blagostanja i uspomjena koje će ih vezati za ta mjesta tokom cijeloga života. Pričaće svojim porodicama, djeci, unucima, svojem ahbabima šta su vidjeli i šta su doživjeli. Pominjaće Arefat, Muzdelifu, Minu, a posebno drevni hram, KJABU, crni kamen, zem-zem vodu, mekamu ibrahim.
Meka je mjesto koje razdvaja ovaj i onaj svijet. Udubiš se u ibadete i obrede i zaboraviš da postoji dunjaluk, te da se treba i za to boriti.
Molimo Allaha da hadžijama ukabuli molbe, a onima koji žude za ovim mjestima omogući dolazak!
Amin
Sead ef. Islamovic