Motaz Azaiza u maju mjesecu i Motaz danas.
24 godine, a sijede pričaju svoju priču.
Mladost koja je tek počela da živi. U toj nekoj trci da napraviš lijepe uspjehe i najljepše fotografije u svojoj domovini, odjednom budeš primoran da kreneš slikat pokidana tijela, ruke i noge za koje ne znaš ni kome pripadaju i svoju rodbinu dok ih izvlače ispod ruševina.
Odjednom sebe snimaš kako držiš dvije krvave bebice dok juriš do bolnice.
Nisi se ni snašao, ni shvatio kako treba šta se dešava, a pola tvog grada je već ruševina…
A Motaz je tek jedan od mnogih! preuzeto sa grupe ilmi batin