Muharem Cero, stručnjak za državnu imovinu, razgovarao je o trenutnoj političkoj krizi u Bosni i Hercegovini, koja je, prema njegovom mišljenju, u velikoj mjeri vezana za iznalaženje rješenja za status državne imovine. Cero ističe da su recentne političke napetosti, koje su dosegle vrhunac, uglavnom rezultat nesuglasica oko raspolaganja državnom imovinom. Cero se osvrnuo i na Milorada Dodika, koji je izjavio da je utemeljeni sudski postupak protiv njega uslijedio zbog pokušaja oduzimanja imovine Republike Srpske, što je Dodik jasno naznačio na svom mitingu. Čini se da državna imovina predstavlja ključno pitanje u političkim igrama koje se vode na državnom i entitetskom nivou.
Pitanje državne imovine postalo je tema i u susjednim zemljama, a posebno u Srbiji, gdje je Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, podržao stav Milorada Dodika, tvrdeći da državna imovina pripada entitetima. Pozvao je na strpljenje, navodeći da mu je Christian Schmidt, trenutni visoki predstavnik u BiH, dao garancije da će problem biti riješen. Cero je komentirao Vučićeve izjave, tvrdeći da nije riječ o blefu. On smatra da je pitanje imovine jako intenzivno, ali i netransparentno, a da se veći problemi javljaju u FBiH, gdje je, kako Cero navodi, zakon o građevinskom zemljištu povučen zbog nesuglasica u vezi s imovinom.
Cero također napominje da je prijedlog zakona o državnoj imovini koji su predložili Denis Bećirović i Željko Komšić bio vrlo sveobuhvatan, ali da je nažalost u određenoj mjeri zanemaren. On smatra da bi ovaj zakon mogao poslužiti kao dobar temelj za rješenje problema s državnom imovinom, ali da je suočen s problemima vezanim za ustavne smjernice, jer je Predsjedništvo BiH prema njegovim riječima, ustavno upitno kao predlagač zakona. Cero dodaje da su presude Ustavnog suda BiH jasno utvrdile da je država BiH dvostruki vlasnik državne imovine, što uključuje javna dobra i imovinu koja je proizašla iz sukcesije.
Jedan od ključnih problema koji muči Bosnu i Hercegovinu je sporazum iz Dejtona, koji je podijelio odgovornosti i imovinu između entiteta. Cero tvrdi da su ovakvi problemi neizbježni i da će teško doći do rješenja bez potpunog prihvatanja zakona i presuda koje jasno reguliraju raspolaganje državnom imovinom. On također napominje da bi visoki predstavnik mogao koristiti svoja ovlaštenja kako bi pomogao u donošenju zakona ukoliko Parlamentarna skupština ne postigne konsenzus. Cero se osvrnuo i na neprovedene presude, kao što je ona koja se odnosi na Milorada Dodika, koji se optužuje za nepoštivanje odluka visokog predstavnika.
Cero dalje smatra da bi rješenje za obustavu projekata bilo moguće kroz identifikaciju potreba za izgradnju i odobravanje saglasnosti od titulara vlasništva, što je država BiH. Međutim, tu se pojavljuje problem jer, kako Cero tvrdi, Republika Srpska ne priznaje postojanje državne imovine, što otežava donošenje bilo kakvih odluka. On predlaže aktiviranje Komisije za državnu imovinu, koja bi imala zadatak da upravlja imovinom dok ne bude usvojen zakon.
Kao rješenje, Cero vidi nametanje zakona o državnoj imovini, čiji bi osnov trebao biti već spomenuti prijedlog zakona Bećirovića i Komšića, jer je u skladu s evropskim standardima i presudama Ustavnog suda BiH. Također, zakon bi obuhvatio denacionalizaciju, jer BiH, kako Cero napominje, još nije donijela zakon o denacionalizaciji i restituciji, što bi mogao biti problem na putu prema EU.
Cero ističe da je primjer iz 2005. godine, kada je Američka ambasada kupila zemljište na kojem se nalazi bivša kasarne “Maršal Tito” u Sarajevu, dobar pokazatelj kako bi trebalo upravljati državnom imovinom. Prema njegovim riječima, u tom slučaju je država BiH imala značajan prihod od prodaje zemljišta, koji je bio distribuiran između kantona i općine, dok je 70% novca otišlo u državni budžet. Cero zaključuje da bi BiH mogla ostvarivati milijarde od državne imovine, što bi dodatno osnažilo zemlju, ali to irizira političare poput Dodika, koji ne žele da BiH profitira od imovine koja bi mogla koristiti za jačanje vojnih kapaciteta.
Zaključak: Pitanje državne imovine u Bosni i Hercegovini ostaje ključni izazov u političkoj i pravnoj sferi zemlje. Različiti stavovi među entitetima, kao i političke napetosti, stvaraju prepreke za rješavanje ovog pitanja, koje ima široke ekonomske i političke posljedice. Kroz usvajanje zakona i provedbu presuda, kao i aktiviranje odgovarajućih institucija, može se doći do dugoročnog rješenja koje bi omogućilo stabilnost i prosperitet u BiH.
