I ja sam nekada bila korisnica zekata.
Tokom četiri godine školovanja u Karađoz-begovoj medresi, zbog nečijeg zekata, ja nisam morala platiti nijedan mjesec internatskog smještaja, tri topla obroka koja smo svakodnevno imali, te sam gotovo svake godine uredno primala stipendiju što je značajno olakšalo mojim roditeljima na putu mog školovanja.
Nakon toga, na Fakultetu islamskih nauka, nije prošla nijedna godina a da nisam primala stipendiju Islamske zajednice. Jedne godine, kao jedna od najboljih studentica Fakulteta, moja stipendija je bila u visini nečije plate, a došla je u momentima kada suprug ni ja nismo imali nikakav drugi stabilan izvor prihoda.
Nečiji plaćeni zekat je podržao moje školovanje, i neizmjerno sam zahvalna ljudima koji su mene, a i mnoge moje prijatelje i prijateljice na ovaj način podržali da učim o svojoj vjeri.
/Amina Mujela-Botić/
