Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić za saff.ba
Mladić se oženio djevojkom koju nije volio i nije imao nikakvih osjećaja prema njoj. Naime, on nije mnogo znao o toj djevojci prije braka, ali su njegovi roditelji insistirali na tome da ju oženi. Mladić je pokušavao da je zavoli i da bude što bliskiji sa njom, ali svi su njegovi pokušaji propali. Deset godina nakon sklapanja braka, on je odlučio biti potpuno iskren prema ženi kako bi se oslobodio krivnje i grijeha koji mu nije dao mira, jer njegova supruga nije zaslužila takvu vrstu izdaje i prevare. Kad se taj dan vratio sa posla, dočekala ga je supruga sa pripremljenim ručkom. Međutim, on je ignorirao ručak i rekao joj: ”Želim razgovarati sa tobom o važnoj stvari.” Osjetio je nelagodu i zabrinutost, ali je nastavio svoj govor, rekavši: ”Ja tebe ne volim i ti to znaš. Prije izvjesnog vremena upoznao sam djevojku koja radi sa mnom i želim da je oženim. Međutim, pošto ne mogu i ne želim spojiti vas dvije u braku, ne vidim da postoji drugo rješenje osim razvoda braka sa tobom.”
Bio je iznenađen kad je vidio da je njezina reakcija bila potpuno suprotna svemu onome što je očekivao. Nije se naljutila, nije podigla glas, niti ga je optužila za nepravdu ili izdaju, već je mirno, uz blagi osmijeh, rekla: ”Pristajem na razvod, ali samo pod dva uvjeta.” On je bez razmišljanja rekao: ”Slažem se sa svim tvojim uvjetima.” Supruga je rekla: ”Prvi uvjet je da odgodiš razvod do kraja školske godine kako se ta vijest ne bi negativno odrazila na našeg sina jedinca i njegov uspjeh u školi. A drugi uvjet je da me svake večeri nosiš u naručju od dnevnog boravka do spavaće sobe i to cijeli mjesec.”
Muž je pristao na te uvjete, jer je bio spreman učiniti sve kako bi se riješio i oslobodio prepreka koje su mu stajale na putu konačnog sklapanja braka sa ženom koju voli.
I, doista, muž je počeo provoditi uvjete koje je supruga tražila. On je svake večeri nosio svoju suprugu od dnevnog boravka do spavaće sobe, a ona bi mu stavila ruke oko vrata i ljubila ga uz blagi osmijeh. Kad bi ih njihov sin ugledao u takvom stanju, on bi od radosti skakao prema njima i igrao se zajedno sa njima. To su bili najsretniji trenuci u njihovom bračnom i porodičnom životu.
Prolazili su dani i suprug je počeo osjećati nešto čudno prema svojoj ženi. Počeo je osjećati emocije koje nije prije osjećao, tako da je jedva čekao da dođe kući da nosi svoju suprugu do spavaće sobe i da se igra s njom i njihovim sinom. Odjednom je počeo izbjegavati svoju novu ljubav, djevojku koja je radila sa njim u istoj firmi, i počeo je razvijati istinske osjećaje prema svojoj ženi. Mjesec dana je prošao i odnos između njega i njegove supruge bio je potpuno drugačiji. On se u potpunosti zbližio sa svojom suprugom i u toku tog mjeseca ju je dobro upoznao. Počeo je da razmišlja o tome koliko je ona divna i lijepa osoba i bilo mu je jako žao zbog onoga što je učinio. Ali je bilo prekasno.
Naime, nakon što je prošao mjesec dana, kad se muž vratio kući bio je tužan i razmišljao je kako da odobrovolji svoju suprugu i da joj se izvini. Zatekao ju je kako spava na podu. Prišao je i vidio da je bila jako umorna i iscrpljena. Pitao ju je za njezino stanje, a ona mu je plačući odgovorila: ”Prije mjesec dana ljekari su mi dijagnosticirali rak i rekli su mi da ću živjeti još mjesec dana. Zbog toga sam željela da odgodim razvod braka dok se ne navrši mjesec dana kako bi taj mjesec provela pored tebe i kako bi se ti i naš sin što više zbližili i zavoljeli.”
Nakon toga supruga mu je umrla, a on je ostao da živi sâm sa svojim sinom i svojom golemom tugom. Ostao je da napiše zadnje retke svoje životne priče: ”Izgubio sam svoj dragocijeni biser, izgubio sam sve! Moja priča je zapravo priča o čovjeku koji nije osjetio vrijednost supruge dok je nije izgubio.”
