Mnoge žene svakog dana provode mnoge sate pripremajući obroke, brinući se o djeci i urednosti kuće….
Nažalost, većinu kućnih poslova moraju obavljati same, i to bez ičije pomoći.U našem podneblju često je ‘sramota’ da muškarac kuha, pere ili čisti po kući. Neki to vide kao znak da su ‘manji’ muškarci ili da im je žena ‘glavna u kući’.Muževima posebno teško pada kada ih jarani počnu zafrkavati da su ‘slabići’, ‘papučari’ i ‘beskičmenjaci’. Možemo reći da su ponos, ego i strah od toga šta će drugi reći među glavnim uzrocima zašto muževi ne pomažu oko kućnih poslova.Ako želi sretan brak, muž mora kad-tad shvatiti da on ne živi s jaranima, već s suprugom koja ima osjećaje, potrebe i želje.Muževi moraju shvatiti težinu zadatka njihovih supruga, te se potruditi da pomognu, barem oko pripreme ručka, stola i usluživanja.
Biti muškarac znači izvršavati svoje obaveze, a ne bježati od njih i sjediti skrštenih ruku.Žene bi trebale na nježan način podsjetiti svoje muževe da je sunnet pomoći oko kućanskih poslova. Islam ne uči muževe da satima besposleno sjede u dnevnom boravku i vršljaju po Facebooku, dok se supruga preznojava od rada!Lijepo bi bilo da bračni par rasporedi međusobne obaveze, kako bi se razvio osjećaj međusobne podrške i sigurnosti. Od muža se ne traži da obavlja sve kućne poslove, već da se makar potrudi i ponudi pomoći. Suprugama puno znači kad vide da se njihov rad cijeni od onih koji su im najbliži.
S druge strane, supruge bi trebale iskazati zahvalnost muževima na pomoći, ma kako bila mala, a možda otkriju da će oni nakon toga biti još spremniji za pomoći!Obavljanje kućnih poslova poput pripeme večere se može iskoristiti za jačanje porodičnih veza, razgovor i prisjećanje na zajedničke sretne momente. Vrijeme koje ste proveli zajedno će vam tada biti mnogo slađe od hrane koju ste pripremili.
Za Akos.ba piše: Nedim Botić
