Na današnji dan, prije dvije godine vidio sam ga poslednji put…

Na današnji dan, prije dvije godine vidio sam ga poslednji put. Zamolio sam doktoricu da me pusti da ga vidim. Bila je prokleta korona. Doktorica mi je dozvolila. Ušao sam u bolničku sobu. Ležao je sam u sobi, na čistom krevetu. Male okice su zasijale kada me je vidio. Blagi, umorni bilesnicki osmijeh. Okice su bile umorne. Imao je temperaturu..
Dže si babo i osmjehnu se veselo. Evo me mili moj. Uzeh ga za rukicu. Skinuo je masku da me poljubi. Borio se sa disanjem.. Kako si sine. Evo babo, dobro sam. Pita za Mustafu.. Dao sam mu njegov telefon. Uzeo ga je i pregledao poruke. Onako umoran vratio ga je.. Ti ga babo čuvaj, veli mi. Jesili babo vidio, pita me.. Izašla nova petka (play stejsn).. Jesam mili moj. Da se dogovorimo, rekoh mu.. Hajde ti meni ozdravi i kada dodzes kući, idemo je kupiti odmah. Okice su zasijale, umoran osmijeh osvijetli njegovo lice.. Hoću babo reče mi.. Je li obećajes, upitao sam ga.. Obećanjem babo.. Borio se sa maskom na licu. Držao sam mu masku, brisao mu čelo i ljubio mu rukice. Mazio me je po licu i rukama.
Poslije pola sata, došla je sestra i rekla da je posjeta završena. Teška srca sam ustao, poljubio ga.. Vidio sam suze u njegovom pogledu.. Idem sine, pa će babo opet doći.. Ne zaboravi šta si mi obećao.. Neću babo, veli mi.. Otišao sam.. Ni slutio nisam da je to bio naš zadnji susret. Zadnji razgovor, zadnji poljubac.
Par dana poslije toga.. Tužna vijest.. Nejma ga, nije izdržao.. Otišao je zauvijek.. Tek tada sam shvatio pravo značenje riječi NIKAD VIŠE.. I danas ne može razum da shvati da ga nema.. Fali onaj lijepi osmijeh. Tople rukice. Fali da se probudi ba Babinom ramenu. Fali njegovo zadirkivanje.. Fale duge šetnje i razgovori sa njim.. Nekad je život teži od smrti. Hodaš, smiješ se.. Ne radi sebe.. Dojadi čovjeku da ga pitaju kako si i da laže, dobro sam. Svremenom shvatiš, ako te vide nasmijanog, neće te ništa pitati. Naj sretniji sam kada sam sam.. Zagrlim svoje uspomene i tako polahko, dan za danom vrijeme teče.
Raduje me da ćemo se ponovo vidjeti. Ovaj put akobogda bit ćemo vječno skupa. Bez boli, bez rastanka.. Pričat ću mu, koliko mi je nedostajao. Kako mi je bilo teško bez njega.. I radujem se tom susretu nije strah od smrti jača od ljubavi do dijeta.. Evo dvije godine su prošle.. Spavaj mili moj. Zna babo da ti je tamo bolje nego ovde. Volim te mili moj. 😢😢😢😢
Mujo Hadžiavdić prenosi N-UM.com