Nedostatak Aktivnosti u Parlamentu BiH: Gdje Su Naši Predstavnici?
U Bosni i Hercegovini, sjednice Parlamentarne skupštine predstavljaju ključne trenutke za donošenje odluka koje direktno utiču na živote građana. Nažalost, nedavne sjednice otkrivaju zabrinjavajući trend – nedostatak prisutnosti izabranih zvaničnika i njihov nedovoljan angažman na pitanjima koja su bitna za našu državu. Ovaj problem nije nov, ali je u posljednje vrijeme postao posebno izražen, izazivajući opravdano nezadovoljstvo među građanima.
Jedna od najvažnijih sjednica održana je nedavno, gdje su ministri iz Vijeća ministara BiH bili pozvani da odgovaraju na pitanja poslanika i delegata. Ova sjednica je, zbog niza skandala i afera koje potresaju političku scenu, izazvala poseban interes javnosti. Građani su s nestrpljenjem očekivali raspravu o ključnim temama, uključujući imenovanja ministara, raspodjelu javnih sredstava, kao i napredak u procesu evropskih integracija. Nažalost, stvarnost je bila daleko od očekivanja.
Na sjednici su prisustvovali samo neki ministri, među kojima su bili predsjedavajuća Vijeća ministara Borjana Krišto iz HDZ-a, ministrica Dubravka Bošnjak i Davor Bunoza, dok su iz redova Trojke jedini prisutni bili Edin Forto. Ovaj niz izostanaka postavlja ozbiljna pitanja o angažmanu i odgovornosti onih koji su izabrani da predstavljaju interese građana. S obzirom na važnost rasprava koje se vode u Parlamentu, ovakvo ponašanje političara ne može se opravdati.
Jedan od najupečatljivijih primjera pasivnosti je ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković, koji je nekada bio poznat po svom kritičkom stavu prema radu institucija. Iako je njegova prisutnost na sjednici bila ključna za odgovaranje na pitanja građana, Konaković se odlučio ne pojaviti, što dodatno ukazuje na nedostatak ozbiljnosti prema svom poslu. Slična situacija se može primijetiti i sa drugim ministrima, poput Staše Košarca, Srđana Amidžića, Sevlida Hurtića, koji su propustili priliku da doprinosi raspravi. U takvoj atmosferi, građani se s pravom pitaju o motivima i prioritetima svojih izabranih predstavnika.
Ovaj fenomen izostanka prisutnosti nije samo pitanje individualne odgovornosti. On također odražava šire društvene probleme. Građani, koji se bore sa ekonomskim izazovima i niskim platama, postavljaju legitimna pitanja o tome kako njihovi izabrani predstavnici opravdavaju svoja primanja. Dok se bh. građani bore da prežive sa minimalnim platama, političari često uživaju u privilegijama koje ne odgovaraju njihovom radu. U tom kontekstu, važno je napomenuti da su političke elite odgovorne i prema svojim biračima, a ne samo prema stranačkim interesima.
Prema nekim procjenama, članovi Zastupničkog doma Parlamenta FBiH su u 2022. godini primili ukupno 3,46 miliona KM samo za osnovne plate. Ovaj iznos uključuje različite naknade, a plaće su se kretale između 3.200 i 4.600 KM, uz dodatne beneficije. Što je još alarmantnije, ove godine su koeficijenti plaća povećani, a time i njihova osnovna primanja. Ovaj trend ukazuje na neprihvatljivu situaciju gdje se plaće povećavaju bez odgovarajuće odgovornosti i rezultata. U zemlji koja se suočava s brojnim ekonomskim i socijalnim izazovima, ovakva praksa dodatno produbljuje razdor između političkih elita i običnih građana.
U ovoj atmosferi, gdje su sjednice bez kvoruma, a političari neprestano izostaju, važno je da građani postavljaju pitanja i zahtijevaju odgovornost od svojih predstavnika. Bez aktivnog angažmana na sjednicama i bez transparentnosti u radu, demokratija postaje samo prazna fraza. Da bismo osnažili naše institucije i osigurali bolju budućnost, neophodno je da svi, uključujući i građane, preuzmu aktivnu ulogu u oblikovanju politike i zahtijevanju odgovornosti od svojih lidera. To podrazumijeva ne samo prisustvovanje sjednicama, već i aktivno sudjelovanje u javnim raspravama, protestima i drugim oblicima građanskog angažmana.
Građani treba da koriste sve dostupne alate i resurse kako bi osigurali da njihovi glasovi budu saslušani. Korištenje društvenih mreža, organiziranje lokalnih okupljanja ili čak peticija su načini na koje se može uticati na političke odluke. Uloga medija je također ključna, jer kroz istraživačko novinarstvo i analizu mogu doprinijeti osvještavanju javnosti o važnim pitanjima. Na taj način, građani mogu doći do saznanja o tome ko ih predstavlja, kako se donose odluke i zašto je važno biti aktivan član društva.
Kao društvo, moramo preuzeti odgovornost za vlastitu budućnost. Potrebno je stvoriti kulturu aktivizma koja će potaknuti građane da se bore za svoja prava i zahtijevaju promjene. To ne znači samo ispunjavanje osnovnih dužnosti, već i preuzimanje inicijative za poboljšanje kvaliteta života u našoj zemlji. Ako želimo da vidimo stvarne promjene, neophodno je da budemo aktivni sudionici u procesu donošenja odluka i da ne dozvolimo da nas političke elite predstavljaju bez odgovornosti prema nama.
