Nedavno su uslijedili važni diplomatski razgovori u Saudijskoj Arabiji, a središnji događaj bila je američko-ruska rasprava o okončanju rata u Ukrajini. Donald Trump, američki predsjednik, prvi put se oglasio nakon tih razgovora, iznoseći nekoliko stavova koji su izazvali značajnu pažnju. Prema njegovim riječima, bilo bi korisno kada bi Europljani odlučili poslati mirovne snage u Ukrajinu kao sigurnosnu garanciju u slučaju postizanja mirovnog sporazuma. Trump je također izjavio da se on osobno ne protivi ovoj mogućnosti, dodajući da bi vojnici mogli pomoći u stabilizaciji regije. Međutim, situacija je mnogo složenija jer se Rusija protivi bilo kakvom slanju trupa iz zemalja NATO-a, a razgovori koji su se dogodili u Rijadu ne ukazuju na jednostavan put do mirnog rješenja.
Trump je komentirao da je, u trenutku kada su Europljani već ozbiljno razmišljali o mirovnim snagama, Ukrajina trebala djelovati prije mnogo godina kako bi postigla sporazum. On je čak rekao da Ukrajina nikada nije trebala ni započeti rat, implicirajući da bi razgovori trebali biti pokrenuti mnogo ranije kako bi se spriječio sukob. Ove izjave izazvale su reakcije u Ukrajini, no Trump je bio jasan u svom stavu: Ukrajina je imala dovoljno vremena za postizanje mira, a sada bi trebala održati nove izbore prije nego što se postigne bilo kakav mirovni sporazum. Trump se također osvrnuo na politiku svog prethodnika, Joea Bidena, optužujući ga za neuspjeh u diplomaciji prema Ukrajini.
Nakon tih izjava, ruski ministar vanjskih poslova, Sergej Lavrov, također je komentirao situaciju. On je izjavio kako Rusija neće prihvatiti NATO mirovne snage u Ukrajini pod bilo kojim uvjetima, što jasno ukazuje na sukob interesa između Rusije i zapadnih saveznika. Unatoč tome, Lavrov je naglasio da su razgovori između SAD-a i Rusije bili produktivni, te su postavljeni temelji za daljnje pregovore o okončanju rata. U tom kontekstu, američki i ruski dužnosnici su dogovorili imenovanje timova koji će započeti pregovore o miru, što je prvi konkretan korak ka mogućem rješenju.
Dok Trump ističe da bi Rusija mogla biti voljna zaustaviti rat, Lavrov je odbio optužbe da Rusija ne želi mir. Ruski ministar izjavio je da je razgovor bio konstruktivan i da se obje strane čule i razumjele, ali i dalje ostaje nesigurno kako će napredovati pregovori u stvarnosti. SAD i Rusija nastavljaju razmjenjivati mišljenja o mogućim koracima prema miru, ali čini se da obje strane nisu spremne na velike ustupke u vezi s ključnim pitanjima, poput sigurnosnih garancija i ukrajinskog suvereniteta.
Na europskoj razini, čelnici nisu postigli jedinstveno stajalište u vezi s prijedlogom za slanje trupa u Ukrajinu. Britanski premijer, Sir Keir Starmer, izjavio je da bi bilo koji dogovor s Ukrajinom trebao uključivati zaštitu od strane SAD-a, te da bi Britanija mogla razmotriti slanje vlastitih trupa kao oblik odvraćanja Rusije od ponovnog napada. S druge strane, njemački kancelar Olaf Scholz smatra da je bilo kakva rasprava o slanju trupa u Ukrajinu trenutno potpuno preuranjena. Poljski premijer Donald Tusk također je jasno poručio da Poljska ne planira slati vojsku u Ukrajinu, dok je talijanska premijerka, Giorgia Meloni, naglasila da bi slanje europskih trupa bio najsloženiji i najmanje učinkovit način osiguravanja mira u Ukrajini.
Ovi komentari jasno pokazuju duboku podijeljenost među europskim državama u vezi s mogućnošću intervencije u Ukrajini. Dok neke zemlje inzistiraju na vojnoj prisutnosti kao garanciji mira, druge smatraju da bi takav korak mogao dovesti do eskalacije i novih konflikata u regiji. U svakom slučaju, trenutna situacija ostavlja mnogo prostora za daljnje diplomatske pregovore, koji će vjerojatno trajati mjesecima, a možda i godinama.
Na globalnoj sceni, Trumpove izjave i ruske reakcije otvaraju važnu debatu o tome kako se mogu razriješiti međunarodni konflikti i što bi eventualni mirni sporazum mogao značiti za budućnost Ukrajine i šire europske sigurnosti. Jasno je da će svaka strana morati napraviti kompromis kako bi se postigao trajni mir, a proces neće biti lak, s obzirom na visoku političku, vojnu i stratešku uključenost ključnih aktera.
