Ispričat ću vam jedan svoj doživljaj.
Na početku svoga hifza sam bio u teškom materijalnom stanju, i kada sam se vraćao od šejha stopao sam.
Stade mi jedan brat sa kombijom T2, brat radi sa plastikom i tako izdržava svoju porodicu.
Sjede ja, a na sjedištu mu u kesi suho meso i rezani hljeb, ja onako gladan sjedim i pričam sa bratom.
Kaže on meni uzmi brate Allah ti se smilovao, i ja onako stidljivo uzmem zalogaj i malo hljeba.
SubhanAllah meni se ono meso u med stvara, pa on opet, uzmi brate jedi, i ja i on do Kaknja meso smo jeli.
Drago mi što sam se kući ranije vratio, jer pretežno se čekao voz 4h, a provedeš 15 do 20 min da te šejh presluša.
Danas u brzini uze par zalogaja i brat mi dođe da za njega dovim.
I tako, neki ljudi ostanu u sjećanju lijepom i na njih uspomene budu srcu drage.
A neki ljudi u tvome životu bude loša sjećanja i iskustva.
Allaha molim da ovom bratu da džennete, njemu i njegovim pokoljenjima.
Allah mu dao bereket i malo radio, a mnogo imao.
Allahu upiši mu u dobro djelo onu hranu koju me je nahranio, i za gorivo koje je potrošio.
Amar Gazdun

A Allah sve zna I mudar je.