Naime, prije deset godina, u periodu kad je igrao za francuski Tulon, Vilijams je postao musliman. Kako sam kaže, taj period njegovog života bio je “divlji i na suprotnom kraju spektra od onog gdje je danas“.
– Znam svoje mane, no one su me ojačale. Oprosti mi moje grijehe. Allahu, blagoslovi one meni bliske. Čuvaj ih, pogotovo djecu. Čuvaj nas na Zemlji, neka budemo zahvalni na onome što imamo“, molitva je koju taj 34-godišnji sportaš svakog dana izgovara nakon klanjanja, piše “Avaz“.
Kako piše novinar “BBC-ja” koji je s njim razgovarao, Vilijams je gromada od čovjeka, no njegova impozantna figura u potpunoj je suprotnosti s njegovim skromnim i nježnim karakterom.
“Zahvalnost Bogu podrazumijeva sve. Popijem čašu vode, zahvalim Bogu. Imam mogućnost razgovarati s vama, zahvalim Bogu. Kad vidim ženu i djecu, zahvalim Bogu. Moj Stvoritelj mi je uvijek na umu – rekao je.
Prisjetio se svog života prije nego što je otkrio Boga.
“Gledajte, trčao sam za ženama. Pio sam alkohol, trošio novac i mislio da sam nešto što nisam bio. Živio sam takvim životom, no što mi je on dao? Prazninu u srcu – dodao je.
Dodaje da ne postoji osjećaj usporediv s “pravom ljubavi” koju osjeća prema vrhunskim sportašima koji su također muslimani, poput fudbalera Frenka Riberija (Franck Ribery) i igrača kriketa Hashima Amle.
Nije tajna da se u današnjem društvu mi muslimani osjećamo gotovo posramljeno što smo muslimani. Ja se tako ponosim time što sam musliman, iskrenošću u toj vjeri i tim što mi je dala. Predivno je vidjeti druge sportaše koji se time ponose – tvrdi.
