Hoće li struja u Bosni i Hercegovini poskupjeti: tržište, takse i politički trenutak koji usmjerava odluke
U Bosni i Hercegovini ponovo se otvara jedno od pitanja koje najviše zanima domaćinstva, privredu i energetske stručnjake: da li će električna energija uskoro biti skuplja. Tema nije nastala slučajno, nego kao posljedica šireg procesa usklađivanja domaćeg energetskog sistema s pravilima tržišta i obavezama koje je BiH preuzela prema evropskim energetskim sporazumima.
Iako zvaničnici iz elektroenergetskog sektora poručuju da za sada nema razloga za paniku, sve više pokazatelja govori da se dugogodišnji model relativno jeftine struje nalazi pod pritiskom.
Predsjednik Udruženja za zaštitu prava potrošača “Zvono” iz Bijeljine, Jovan Vasilić, upozorava da je cijena električne energije već sada u fazi prilagođavanja tržišnim uslovima. Prema njegovim riječima, dok se u Bosni i Hercegovini ne uspostavi funkcionalna berza električne energije, domaća cijena mora pratiti kretanja na berzama u okruženju.
To znači da se više ne može govoriti o potpuno izolovanom sistemu u kojem cijene određuju samo domaći proizvođači i regulatori, nego o tržištu koje je sve više povezano sa širim regionalnim i evropskim tokovima.
Vasilić smatra da bi nakon oktobarskih izbora moglo doći do odblokiranja procesa uspostavljanja berze električne energije u BiH, što bi otvorilo prostor za novo formiranje cijena. On naglašava da političari često odgađaju osjetljive odluke dok traje izborni ciklus, jer poskupljenja gotovo uvijek nose negativne reakcije građana.
Međutim, iza tog političkog kalkulisanja stoje konkretne obaveze države, a među njima je i potreba da se energetski sektor uskladi sa evropskim pravilima trgovine, transparentnosti i obračuna emisija.
Posebno važan razlog za zabrinutost predstavljaju takse na CO₂, koje već sada utiču na energetsku računicu. Kako ističe Vasilić, cijena takse po toni izvezenog ugljen-dioksida postala je veća od cijene megavata električne energije. To je podatak koji pokazuje koliko se globalna energetska slika promijenila u posljednjih nekoliko godina.
U praksi, to znači da proizvodnja i izvoz struje više nisu jednako isplativi kao ranije, posebno kada se uračunaju ekološki nameti, troškovi modernizacije i obaveze prema tržištu Evropske unije.
Drugim riječima, energetska preduzeća u BiH više ne posluju u okruženju u kojem mogu računati samo na jeftinu domaću proizvodnju i stabilnu potrošnju. Sve veći pritisak dolazi iz potrebe da se smanje emisije, povećaju ulaganja u obnovljive izvore i uspostave mehanizmi koji će omogućiti tržišno formiranje cijena.
To je posebno osjetljivo u zemlji u kojoj dio proizvodnje i dalje zavisi od termoelektrana, a energetska tranzicija zahtijeva ogromna finansijska sredstva, dugoročno planiranje i jasnu političku volju.
Regulatori, mrežarina i različiti modeli obračuna
Osim same cijene energije, važnu ulogu u ukupnom računu za struju ima i mrežarina, odnosno naknada koju potrošači plaćaju za korištenje distributivne mreže. Vasilić podsjeća da regulatori u oba bh. entiteta imaju nadležnost da određuju visinu ove stavke, što znači da konačan račun ne zavisi samo od proizvođača električne energije, nego i od odluka regulatornih tijela.
Za mnoge građane upravo je mrežarina manje vidljiv dio računa, iako često ima vrlo značajan uticaj na ukupni iznos koji se plaća mjesečno.
U Republici Srpskoj mrežarina je posljednji put povećana u februaru ove godine, a to je, prema procjenama, prosječno podiglo račune domaćinstvima za oko deset posto. Takva promjena nije mala, posebno u periodu kada su istovremeno rasle cijene hrane, komunalija i drugih osnovnih troškova života. Za mnoge porodice račun za električnu energiju nije samo tehnička stavka, nego važan dio kućnog budžeta, pa svako novo poskupljenje ima direktne posljedice na standard stanovništva.
Ipak, iz energetskog sektora stižu i drugačije poruke. Generalni direktor “Elektroprivrede Republike Srpske” Luka Petrović poručuje da povećanje cijene električne energije u RS nije u planu i da energetski sistem ostaje stabilan i u narednom periodu. Takva izjava ima težinu jer dolazi od jednog od ključnih aktera u sektoru, ali istovremeno ne uklanja zabrinutost javnosti.
Stabilnost sistema i stabilnost cijene nisu uvijek isto, naročito kada na scenu stupaju tržišni mehanizmi, nove takse i potreba za investicijama u proizvodne kapacitete.
Petrović ističe da Republika Srpska trenutno ima najjeftiniju struju na prostoru bivše SFRJ, što pripisuje značajnom izvozu, racionalnoj potrošnji građana i ubrzanoj izgradnji novih solarnih, vjetro i hidroelektrana. Ovakav narativ je važan jer šalje poruku da domaći energetski sistem još uvijek ima određene prednosti i potencijal za dalji razvoj.
Međutim, ostaje otvoreno pitanje koliko će te prednosti biti dovoljne ako se tržišni uslovi dodatno zaoštre i ako troškovi proizvodnje nastave rasti.
Veliki projekti kao odgovor na buduće izazove
Jedan od ključnih projekata koji se često spominje kao garant dugoročne stabilnosti jeste Hidroelektrana “Dabar”. Prema trenutnim planovima, njeno stavljanje na mrežu očekuje se 2028. godine. Taj projekat ima ne samo proizvodni, nego i strateški značaj, jer bi mogao doprinijeti većoj energetskoj nezavisnosti i smanjenju pritiska na domaće račune.
U energetici, međutim, rokovi su često osjetljivi, a kašnjenja nisu rijetkost, zbog čega javnost pažljivo prati svaki novi rok i svaku najavu o napretku radova.
U širem smislu, razvoj novih hidro, solarnih i vjetroelektrana pokazuje da se BiH polako kreće prema modelu koji podrazumijeva raznovrsniji miks izvora energije. To je nužno ne samo zbog tržišta, nego i zbog klimatskih zahtjeva i sve strožih evropskih pravila. Energetska tranzicija nije samo tehničko pitanje, već i ekonomsko, socijalno i političko.
Ako država želi dugoročno zadržati povoljne tarife za domaćinstva, mora istovremeno ulagati u proizvodnju, mrežu, balansiranje sistema i zaštitu najugroženijih potrošača.
U tom kontekstu, i građani i institucije suočeni su s istom dilemom: kako očuvati dostupnu struju, a istovremeno ispuniti obaveze koje nameću tržište i ekologija. Odgovor vjerovatno neće biti jednostavan niti brz. Poskupljenja nisu nužno neposredna, ali su promjene u sistemu već vidljive.
Zato je za javnost važno razumjeti da se rasprava o cijeni električne energije ne vodi samo oko jednog računa, nego oko budućeg pravca razvoja cijelog energetskog sektora u Bosni i Hercegovini.
Za sada ostaje činjenica da se energetski sektor nalazi u osjetljivoj fazi, između političkih kalkulacija, tržišnih pritisaka i potrebe za velikim investicijama. Dok jedni uvjeravaju da poskupljenja nema na horizontu, drugi upozoravaju da se cijene već polako usklađuju s novom realnošću.
Građani, kao krajnji potrošači, najviše osjećaju svaku promjenu, zbog čega će naredni mjeseci biti ključni za odgovor na pitanje da li će struja u BiH ostati među najpovoljnijima u regionu ili će i ovdje tržište pokazati svoju punu cijenu.
