U posljednjim izjavama koje su odjeknule na političkoj sceni Bosne i Hercegovine, ambasador BiH u Srbiji, Aleksandar Vranješ, otvoreno je izrazio nezadovoljstvo djelovanjem određenih političkih aktera iz Sarajeva. Njegove riječi, izrečene u intervjuu za RTRS, oslikavaju duboko ukorijenjene nesuglasice i razlike u tumačenju političke stvarnosti i ustavnog poretka u BiH.
Vranješ je naglasio kako je stav koji zastupa Republika Srpska jasan – dijalog je jedini pravi put za rješavanje sporova i otvorenih pitanja. Međutim, prema njegovim riječima, taj poziv na dijalog nailazi na zid šutnje iz Sarajeva. Prema njegovom mišljenju, politički predstavnici iz Sarajeva više su skloni očekivanju intervencija sa strane nego što su spremni sjesti za pregovarački sto i razgovarati otvoreno.
U tom kontekstu, Vranješ je podsjetio na jučerašnje otvoreno pismo koje su uputili ambasadori i generalni konzuli BiH iz reda srpskog naroda. U tom pismu upućenom članovima Predsjedništva BiH, Željku Komšiću i Denisu Bećiroviću, poručili su da Bosna i Hercegovina nije demokratska ni pravna država sve dok, kako su naveli, postoji neokolonijalna uprava koja nadilazi zakone, parlamente, ustav i volju tri konstitutivna naroda.
Posebno oštar bio je Vranješ u dijelu u kojem je optužio bošnjački politički vrh za ono što naziva kolektivnom amnezijom. Po njegovim riječima, već godinama se događa da se bez konsultacije sa srpskim članom Predsjedništva BiH donose odluke i daju instrukcije. Takvu praksu Vranješ opisuje kao konstantno kršenje Ustava, što dodatno produbljuje postojeće nesuglasice unutar državnog aparata.
Ne zadržavajući se samo na unutrašnjim pitanjima, Vranješ je komentarisao i širu sliku, optužujući političke lidere iz Sarajeva da istovremeno podržavaju rušenje Dejtonskog sporazuma, dok istovremeno pred međunarodnom zajednicom optužuju druge da ugrožavaju državu. Istakao je kako su pokušaji stvaranja unitarne bošnjačke države propali, zahvaljujući, kako kaže, zapadnim silama koje nisu dozvolile takav razvoj događaja.
U nastavku svog obraćanja, Vranješ se osvrnuo i na izjave ministra vanjskih poslova BiH, Elmedina Konakovića. Kritikujući njegov rad, ambasador je istakao da Konaković nije kompetentan da donosi odluke o povlačenju ili postavljanju ambasadora, smatrajući da svojim postupcima i izjavama više šteti sebi nego što doprinosi vanjskoj politici BiH. Naglasio je da Konaković nije stručan za ovu oblast, implicirajući da njegova nekompetentnost šteti međunarodnom ugledu države.
Ključne poruke koje je Vranješ iznio mogu se sumirati kroz nekoliko tačaka:
-
Poziv na dijalog: RS je, prema njegovim riječima, uvijek otvorena za pregovore i razgovore, ali ne nailazi na spremnost iz Sarajeva.
-
Kritika kršenja Ustava: Vranješ tvrdi da se bez učešća srpskog člana Predsjedništva donose odluke koje ugrožavaju ustavni poredak.
-
Optužba za podrivanje Dejtonskog sporazuma: Sarajevo se optužuje da istovremeno ruši sporazum, dok druge optužuje za destabilizaciju države.
-
Odbacivanje unitarizma: Vranješ tvrdi da ideje o unitarnoj državi nisu prihvatljive i da ih međunarodna zajednica ne podržava.
-
Kritika Elmedina Konakovića: Ambasador osporava njegovu stručnost i legitimitet u donošenju odluka o diplomatskim pitanjima.
Zaključno, Vranješ jasno poručuje da Republika Srpska zna svoj put i neće pristati na jednostrane odluke i nametanja iz Sarajeva. Naglašava da dijalog ostaje jedini način da se trenutna situacija riješi, ali ako sa druge strane izostane volja za razgovorom, RS će nastaviti da djeluje u skladu sa svojim interesima. Njegove izjave dodatno podcrtavaju duboku političku polarizaciju koja trenutno vlada u Bosni i Hercegovini, a ostaje da se vidi da li će ovakva retorika voditi ka dodatnim tenzijama ili eventualnom otvaranju prostora za pregovore.
U ovom trenutku jasno je da su politički odnosi unutar Bosne i Hercegovine na izrazito niskom nivou povjerenja, dok se tenzije dodatno rasplamsavaju svakodnevnim međusobnim optužbama. Retorika poput one koju koristi Aleksandar Vranješ samo potvrđuje da je potrebno hitno pronaći održiv način da se institucionalna komunikacija obnovi, kako bi se spriječilo dalje produbljivanje krize. Bez ozbiljnog i otvorenog dijaloga, teško je očekivati da će bilo koja strana ostvariti svoje ciljeve bez destabilizacije cjelokupnog državnog okvira. Ostaje da se vidi hoće li pozivi na razgovor ipak naići na odgovore ili će politička blokada postati još izraženija u mjesecima koji dolaze.
