U jeku geopolitičkih previranja i produženog rata u Ukrajini, najnoviji razvoj događaja iz Washingtona izazvao je veliki val reakcija – i u Kijevu i širom Evrope. Nakon višemjesečnih pregovora, koji su uključivali intenzivne diplomatske napore i direktne sastanke najviših dužnosnika, Sjedinjene Američke Države i Ukrajina su finalizirale sporazum o eksploataciji ukrajinskih mineralnih resursa. Potpisivanje ovog dokumenta, međutim, nije dočekano s isključivim oduševljenjem, jer je odmah potom uslijedila izjava bivšeg predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, koja je šokirala ukrajinsko rukovodstvo.
Trump je, govoreći o sporazumu, izjavio da on predstavlja svojevrsnu “isplatu” za dosadašnje američke napore i ulaganja u rat u Ukrajini, što je izazvalo negativne komentare u Kijevu. Posebno je sporno što je Trump procijenio američku pomoć Ukrajini na 350 milijardi dolara, dok zvanični podaci Ministarstva odbrane SAD-a navode znatno manju cifru – oko 182,8 milijardi dolara potrošenih između januara 2022. i decembra 2024. godine.
U isto vrijeme, State Department je objavio da Sjedinjene Države više neće posredovati u pregovorima između Ukrajine i Rusije. U poruci koju su uputili javnosti, naveli su da se Washington više neće angažovati kao posrednik na sastancima, već da sada odgovornost prelazi isključivo na dvije strane u sukobu. “Došlo je vrijeme da Ukrajina i Rusija same predstave i razviju konkretne ideje za okončanje ovog rata”, poručeno je.
Iako je potpisivanje sporazuma o mineralima bilo zamišljeno kao značajan diplomatski korak naprijed, Trumpova izjava i povlačenje SAD-a iz pregovaračkog procesa bacili su sjenku na cijeli dogovor. Sporazum, koji su u Washingtonu potpisali američki ministar finansija Scott Bessent i ukrajinska potpredsjednica vlade Julija Sviridenko, predviđa formiranje zajedničkog Fonda za reinvestiranje, kojim će ravnopravno upravljati obje zemlje. Cilj fonda je:
-
omogućiti eksploataciju ukrajinskih prirodnih resursa na osnovu novih licenci;
-
osigurati zajednička ulaganja u obnovu Ukrajine;
-
omogućiti transparentnu raspodjelu profita;
-
zadržati punu vlasničku kontrolu nad resursima na ukrajinskoj strani.
Jedna od važnih stavki jeste to što će Ukrajina imati potpunu kontrolu nad time koji minerali se mogu eksploatisati i na kojim lokacijama, što je u prethodnim fazama pregovora bio ključan uslov za pristupanje sporazumu. Takođe, iz ukrajinskog Ministarstva ekonomije saopćeno je da će Kijev ulagati 50% prihoda od izdavanja licenci za vađenje prirodnih resursa u ovaj fond, dok će SAD doprinositi direktno ili putem nove vojne pomoći. Među potencijalnim vojnim sistemima koje bi Ukrajina mogla dobiti, spominju se i sistemi protuzračne odbrane.
U izjavi Sviridenko objavljenoj na platformi X, naglašeno je da se sporazum odnosi na buduću, a ne na prethodnu vojnu pomoć, što znači da Ukrajina neće imati nikakve dužničke obaveze prema Sjedinjenim Državama. Takođe je naglašeno da će svi prihodi fonda biti reinvestirani u Ukrajinu tokom prvih deset godina, čime se želi osigurati održiv razvoj zemlje i dugoročna stabilnost.
Ukrajina raspolaže izuzetno vrijednim i raznovrsnim prirodnim resursima. Prema podacima ukrajinskog Ministarstva ekonomije, zemlja ima nalazišta 22 od 34 strateški važne rude koje je Evropska unija označila kao ključne. Među najvažnijim resursima izdvajaju se:
-
titan – Ukrajina učestvuje sa 7% u svjetskoj proizvodnji;
-
litijum – s procijenjenih 500.000 tona neiskorištenih rezervi, zemlja posjeduje jednu od najvećih baza u Evropi;
-
cirkonij, grafit i ferolegure;
-
rijetke zemlje – uključujući lantan, cerij i neodimij, neophodne za industrije visoke tehnologije, poput elektronike i obnovljivih izvora energije.
Prema procjenama novinske službe Ujedinjenih nacija na ruskom jeziku, ukrajinske rezerve rijetkih minerala činile su oko 5% globalne ponude još 2022. godine, a potencijal za eksploataciju se od tada nije znatno smanjio.
Iako su ukrajinski dužnosnici, uključujući premijera Denisa Šmihala, istakli da je sporazum “koristan i ravnopravan”, mnogi analitičari upozoravaju na moguće posljedice najnovije retorike iz Washingtona. Povlačenje SAD-a iz pregovora s Rusijom otvara prostor za nova preispitivanja i podstiče zabrinutost da bi Ukrajina mogla ostati izolovana u svojim pokušajima da se izbori za mir.
Zaključno, iako sporazum o mineralima otvara vrata ekonomskoj obnovi i strateškom partnerstvu s jednom od najmoćnijih zemalja svijeta, potezi Donalda Trumpa i nagla promjena američke diplomatske pozicije mogu imati dalekosežne posljedice. Ukrajina sada mora balansirati između nade u ekonomski oporavak i sve veće nesigurnosti na međunarodnoj sceni. Ključno pitanje koje ostaje jeste: da li će ovaj sporazum predstavljati stvarni početak oporavka – ili tek novo poglavlje u političkom nadmetanju velikih sila na njenom tlu?
