Malo je ljudi u Bosni i Hercegovini koji znaju za ime Hadžera Ćatović Bijedić, a još manje onih koji su čuli za njenu stravičnu, ali istovremeno nevjerovatnu životnu priču. Hadžera je jedina preživjela svjedokinja zločina u jami Čavkarica, jednom od najmračnijih mjesta zločina na tromeđi Bileće, Nevesinja i Stoca, gdje je tokom Drugog svjetskog rata ubijeno oko 1.500 Bošnjaka, većinom iz okolnih sela.
Preživjela jamu smrti
U julu 1941. godine, Hadžera je bila žrtva višestrukih silovanja, mučenja i na kraju bačena u jamu duboku preko 40 metara. Više od 70 dana provela je u mraku i hladnoći, ranjena, gladna i iscrpljena. Živjela je od ostataka hrane koje su bacali preživjeli članovi njene porodice prije nego su i sami pogubljeni. Nije mogla hodati, jedva je govorila, ali nije odustala od života.
Njen tihi, izmučeni glas dopirao je iz dubine jame danima. No, praznovjerja i strah od “đavola iz jame” sprječavali su ljude da joj pomognu – dok se nije pojavio Đorđe Hromović iz Nevesinja, koji je prepoznao ljudski vapaj i odlučio pomoći. Sa svojim ujakom, u teškim zimskim uslovima, spustio se do jame i izvukao Hadžeru.
Izgledala je kao utvara
Kada su je izvukli, bila je kost i koža, bez kose, s kožom koja se ljuštila, i svega 15 kilograma težine. Prihvatila ju je srpska porodica, koja joj je pružila utočište, no domaćin je zbog tog čina ubijen od vlastitih sunarodnjaka.
Život pod pritiscima
Nakon rata, Hadžera je nastavila život u Trebinju, ali je bila pod konstantnim pritiscima tadašnje Udbe, jer su njena svjedočenja direktno ukazivala na odgovorne za zločine nad Bošnjacima. Njena sjećanja su bila pretnja zaboravu koji je sistematski pokušavan da se nametne.
Jedan od rijetkih ljudi iz državnog vrha koji je imao hrabrosti spomenuti zločine u jamama bio je Džemal Bijedić, koji je 1966. godine javno govorio o stratištima poput Čavkarice, ali je naišao na žestok otpor čak i u vlastitom Centralnom komitetu.
Posljednje svjedočenje i smrt u Danskoj
Pred kraj života, Hadžera je živjela u Danskoj. Umrla je 14. januara 2014. godine u 94. godini života. Njeno posljednje svjedočenje zabilježio je novinar Hasan Eminović, samo godinu dana prije smrti. Njenim povratkom u Hercegovinu, pokopana je blizu jame koja je mogla biti njen grob – ali je postala mjesto njenog uskrsnuća.
Zaboravljena heriona
Iako su o njoj pisali Vladimir Dedijer i Antun Miletić u knjizi Genocid nad Muslimanima 1941–1945, te Emin Čustović u djelu Olovna bremena, Hadžerina priča još uvijek nije zauzela mjesto koje zaslužuje u kolektivnoj historiji naroda kojem pripada.
U ratu 1992–1995, jame su opet postale grobnice, a Hercegovina ponovno očišćena od Bošnjaka. Hadžera Ćatović Bijedić ostaje simbol otpora, snage, hrabrosti i sjećanja – žena koja je pobijedila smrt i progovorila istinu koju su mnogi pokušali zakopati prenosi senzorbih.ba
Zaslužuje da je pamtimo
Hadžerino ime treba biti ugrađeno u temelje historije Bosne i Hercegovine, kao podsjetnik na patnju, ali i na dostojanstvo koje preživljava i u najmračnijim dubinama zla. Njena priča nije samo priča o prošlosti – to je opomena budućnosti.
“Ako zaboravimo Hadžeru, zaboravit ćemo sebe.”
