U posljednjim mjesecima, sigurnosna situacija u sjevernoj Europi postala je predmet intenzivnih analiza, a posebno zabrinutost izazivaju ruske vojne aktivnosti u blizini granica NATO-a, posebno u području Finske. Finska, koja je postala članica NATO-a 2023. godine, sada se suočava s novim izazovima zbog povećane ruske vojne prisutnosti. Ove aktivnosti ukazuju na mogućnost eskalacije napetosti, koja bi mogla testirati koheziju Saveza, a posebno izazvati nepovjerenje među članicama NATO-a.
Razrada
Finska, koja se nalazi u neposrednoj blizini Rusije, ima dugu granicu od više od 1300 kilometara s ovom zemljom. Ova zemlja je, nakon što je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu, odlučila prekinuti svoju politiku neutralnosti i pridružiti se NATO-u. Prema izjavama finskih vojnih zvaničnika, Rusija je posljednjih godina počela značajno povećavati svoju vojnu prisutnost u regiji, gradeći novu infrastrukturu i premještajući trupe prema finskoj granici. Prema riječima Vese Virtanena, zamjenika načelnika finskih oružanih snaga, ranije je Rusija u regiji imala oko 20.000 vojnika raspoređenih u četiri brigade. Sada je broj trupa povećan, a Rusija je počela graditi nove vojne objekte.
Reforma ruske vojske koju je najavio ministar obrane Sergej Šojgu 2022. godine uključivala je podjelu Zapadnog vojnog okruga na dva nova okruga – Moskovski i Lenjingradski. Ova reforma ima za cilj povećanje broja ruskih trupa i poboljšanje vojne strategije, osobito prema baltičkim i skandinavskim članicama NATO-a. Finski general Vesa Virtanen tvrdi da bi broj ruskih vojnika uz finsku granicu mogao udvostručiti ili čak utrostručiti u odnosu na stanje prije rata u Ukrajini.
Također, specifične prijetnje dolaze iz ruske sposobnosti brzog formiranja vojnih snaga. Ove godine, Rusija je formirala 44. armijski korpus i 69. motoriziranu streljačku diviziju u blizini Estonije, koji su ubrzo poslani na ukrajinsko bojište. Ovi potezi pokazuju rusku sposobnost brzog prebacivanja i reorganiziranja svojih vojnih resursa, što predstavlja ozbiljan izazov za sigurnost NATO-a u regiji.
Ove promjene nisu prošle nezapaženo od strane drugih članica NATO-a. Estonski ministar obrane Hanno Pevkur upozorava da bi, kada rat u Ukrajini završi, Rusija mogla rasporediti stotine hiljada vojnika u blizini granica NATO-a. To bi moglo značiti da bi vojska Rusije mogla postati značajan faktor destabilizacije u Baltiku i sjeveroistočnoj Europi.
Mjere zaštite
Zaštita granica postaje ključna, pa su tako baltičke zemlje, poput Estonije i Latvije, već počele graditi nove odbrambene strukture, uključujući protutenkovske zapreke i minska polja. Slične mjere poduzima i Poljska, koja investira u projekt nazvan “Istočni štit“, vrijedan više od 2,5 milijardi dolara. Ovaj projekt označava najveću operaciju jačanja istočne granice NATO-a od 1945. godine, a ima za cilj povećanje sposobnosti zemlje da se odupre potencijalnoj prijetnji s istoka.
Finska je, pak, u februaru 2023. godine započela izgradnju više od 200 kilometara dugačke ograde na svojoj granici s Rusijom, a radovi bi trebali trajati do 2027. godine. Ove mjere su samo dio šire strategije NATO-a za jačanje svojih istočnih granica i očuvanje stabilnosti u regiji.
Ruske hibridne prijetnje
Rusija ne koristi samo tradicionalne vojne taktike u svom pristupu prema NATO-u, već sve više pribjegava takozvanom hibridnom ratovanju. To uključuje kibernetičke napade, ometače GPS signala, informacijske napade, te druge oblike destabilizacije. Prema riječima Jamesa Appathuraija, zamjenika pomoćnika glavnog tajnika NATO-a, Rusija je ključni akter u hibridnim napadima na zemlje Saveza.
Zaključak
Iako trenutna prijetnja od Rusije ne uključuje neposredan otvoreni sukob, stalni testovi kohezije NATO-a i sposobnosti Saveza da odvrati agresiju su jasno prisutni. Finska, zajedno s drugim baltičkim zemljama, već poduzima mjere zaštite svojih granica, dok NATO nastoji prilagoditi svoje strategije kako bi se nosio s novim izazovima. Unatoč svim ovim prijetnjama, finski vojni zvaničnici smatraju da napad nije neposredno vjerovatan, ali upozoravaju na stalne provokacije koje mogu ugroziti dugoročnu stabilnost i sigurnost regije.
Iako je trenutno najvjerojatnija prijetnja Rusije u obliku hibridnih napada i kibernetičkih provokacija, važno je napomenuti da će NATO morati dodatno ojačati unutarnju koheziju i solidarnost među svojim članicama kako bi učinkovito odgovorio na bilo kakvu prijetnju. Kroz zajedničke vojne vježbe, bolje usklađivanje obrambenih strategija i jačanje političke volje među članicama, Savez će nastojati očuvati stabilnost u ovom geopolitički nestabilnom okruženju. U narednim godinama, ključna će biti i odgovornost svakog člana Saveza da doprinese većoj vojnoj otpornosti, s posebnim naglaskom na zajedničke odbrambene projekte i jačanje tehnološke superiornosti. U tom kontekstu, suradnja i jedinstvo NATO-a bit će od presudne važnosti za dugoročnu sigurnost Europe.
