U kontekstu rastuće društvene tenzije u Srbiji, predsjednik Aleksandar Vučić je tokom javnog obraćanja iznio niz stavova i komentara koji otkrivaju trenutni odnos vlasti prema studentskim protestima i građanskom nezadovoljstvu. Tokom posjete radovima na autoputu „Miloš Veliki“, Vučić je dao nekoliko značajnih izjava koje jasno ukazuju na to da se politička klima u zemlji zaoštrava i da vlast najavljuje moguće reakcije.
U vezi sa višemjesečnim studentskim protestima, koji traju od novembra 2024. godine – potaknuti tragičnim urušavanjem nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu kada je stradalo 16 osoba – Vučić je oštro osudio blokade puteva i javnih prostora, opisujući ih kao „oblik nasilja“. Naglasio je da će država, kada procijeni da je trenutak pravi, odgovoriti odlučno na te aktivnosti.
„Onog trenutka kada više ne budemo mogli tolerisati nasilje, biće kraj“, istakao je Vučić, upotrijebivši ton koji mnogi tumače kao prijetnju ili najavu represivnijih mjera protiv demonstranata. On je protestne blokade označio kao „čisto siledžijstvo“, sugerirajući pritom da javnost sve više prepoznaje i osuđuje takav oblik izražavanja nezadovoljstva.
Kada se dotakao teme mogućih izbora, Vučić je rekao da do tog trenutka nije zaprimio nijedan službeni zahtjev za raspisivanje vanrednih izbora, iako se taj prijedlog javljao u javnom prostoru, posebno među studentskim grupama i opozicionim krugovima. Pritom je istakao da studenti od samog početka protesta nisu od njega tražili ništa jer, kako tvrdi, on je „nenadležna institucija“ za njihove zahtjeve.
Ipak, Vučić nije u potpunosti diskreditovao motive studenata. Uprkos oštrim riječima, priznao je: „Vjerujem u njihove ideale i od početka sam uvjeren da se radi isključivo o studentskim zahtjevima.“ Time je pokušao stvoriti sliku političke korektnosti, iako su njegovi raniji komentari ukazivali na potpuno suprotan stav.
Poseban segment govora predsjednik je posvetio temi njegove lične reputacije u javnosti. Nakon što je čak 17 gradova u Srbiji donijelo odluku da ga proglasi „personom non grata“, Vučić je pokušao relativizirati značaj tog čina izjavom: „To što se skupi 20 ljudi i nešto kaže o meni, govori više o njima nego o meni.“ Dodao je da se u svakom mjestu „na kugli zemaljskoj“ osjeća slobodno, najavivši čak i simboličnu posjetu Nišu, prvom od gradova koji su ga formalno proglasili nepoželjnim.
U vezi sa međunarodnim odnosima, Vučić je najavio da će naredne dvije sedmice biti ključne za Srbiju. U tom periodu planirani su sastanci s nekoliko istaknutih svjetskih lidera. Među imenima koje je naveo izdvajaju se:
-
Donald Trump, bivši i potencijalno budući predsjednik SAD-a (iako potvrda sastanka još nije stigla),
-
Marta Kos, slovenska političarka,
-
Kaja Kallas, premijerka Estonije,
-
Antonio Costa, bivši premijer Portugala.
Takođe se očekuje i posjeta Moskvi, što ukazuje na Vučićevu strategiju balansiranja između Istoka i Zapada, dok u isto vrijeme nastoji zadržati unutrašnju političku stabilnost.
Ono što dodatno komplikuje unutrašnju političku scenu jeste činjenica da Vučić, kako sam tvrdi, nije isključen iz razgovora s građanima, već da je pozivao na dijalog još prije nekoliko mjeseci, ali su ga studentske organizacije odbile, smatrajući ga nelegitimnim sagovornikom. Ovaj aspekt dodatno pojačava jaz između vlasti i civilnog sektora.
U širem kontekstu, sve izraženija opozicija Vučićevoj politici dolazi ne samo od strane opozicionih stranaka, već i iz akademskih i civilnih krugova. Istaknuti profesor u penziji, Vladeta Janković, upozorio je da je Vučićeva popularnost „drastično pala“ upravo zbog ignoriranja zahtjeva mladih i povećanog autoritarnog pristupa.
Na osnovu svega navedenog, može se zaključiti da se Srbija nalazi u veoma osjetljivoj fazi, gdje su naredne sedmice od presudnog značaja za definisanje daljeg kursa zemlje – kako na unutrašnjem, tako i na spoljnopolitičkom planu. Vučićeva strategija oscilira između poruka o dijalogu i otvorenih prijetnji, što stvara dodatnu napetost u ionako podijeljenom društvu.
Građani Srbije, a posebno studenti koji su inicirali proteste, sada su suočeni s pitanjem: da li će njihova ustrajnost uroditi plodom, ili će se vlast odlučiti za snažan odgovor koji bi mogao imati dugoročne posljedice? U svakom slučaju, politička scena u Srbiji ušla je u vrlo dinamičnu i neizvjesnu fazu.
Hvala vam na pažnji i vremenu koje ste izdvojili za čitanje ovog prepričavanja – svjesna informacija prvi je korak ka društvenim promjenama.
