Naš brat, fotograf, ‘glas Palestine’ kako ga prozvaše, Motaz Azaiza…
O tome kako se život promijeni u par dana.
Samo par sedmica prije ističe kako je jeo najukusniju hranu, pio svježu i čistu vodu.
Jeo u otmjenim restoranima, odličnim kafićima, oblačio najkvalitetniju odjeću.
Motaz je trenirao u teretani.
Svojim aparatom fotografisao je i svijetu prikazivao ljepote G4ze.
Danas, teška i bolna svakodnevnica.
Motaz spava na ulici,u blizini bolnice (jer je tu nekako najsigurnije, mada u G4zi ne postoji sigurno mjesto 🙁).
Nemaju čistu vodu za piće.
Svaki dan gleda ubijene ljude, djecu.
Kupa se svakih 4-5 dana.
Majka mu je osijedila u kratkom periodu i stalno misli o njoj, ocu i dvojici braće.
Nedostaju mu porodica, prijatelji i normalan život koji je živio do skora.
Osjeća se bespomoćno…Teror zločinaca okupirao je njegov um i srce. 🙁🥺🥺
Šta reći na ovo…
Ništa. Ne možeš. Šta god bi rek’o insan suvišno je.
Allah te čuvao, olakšao ti i podario da se ostvari sve ono što tvoje srce želi brate Motaz.
Amin Ya Rabbi piše Faruk Begtašagić