Nakon presude koju je izrekao Sud Bosne i Hercegovine, koja je uključivala osuđujuću presudu za Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, on je odlučio obratiti se svojim pristalicama. Presuda je uključivala godinu dana zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja, dok je njegov kolega iz slučaja, Miloš Lukić, bio oslobođen svih optužbi. Ova presuda izazvala je snažne reakcije, a Dodik je svoju prvu reakciju podijelio sa okupljenima ispred zgrade Narodne Skupštine Republike Srpske u Banjaluci.
Dodik je, u svom obraćanju, istakao da je presuda bila nepoštena te da nije zabrinut zbog nje. Njegova reakcija bila je jasna i odlučna: “Godinu dana sam osuđen za njihova sranja. Nema razloga za zabrinutost. Naučio sam da se nosim sa težim stvarima”, rekao je Dodik. Njegove riječi odražavaju stav da ga ova presuda neće slomiti, već da je on u stanju suočiti se s izazovima koji mu se postavljaju. Nakon ovog obraćanja, Dodik je prepustio govornicu drugim istaknutim ličnostima koje su prisustvovale skupu. Među njima su se našli Dragan Lukač, Ante Nobilo, i Dževad Galijašević, koji su svojim govorima podržali Dodika.
Njegovo obraćanje prisutnima ispred NSRS izazvalo je dodatne reakcije u političkom okruženju, jer je Dodikov stav bio vrlo oštar prema pravosudnim institucijama BiH. U društvenom kontekstu, mnogi su smatrali da su presuda i njen ishod samo jedan od mnogih političkih alata kojima se nastoji utjecati na političku stabilnost i suverenitet Republike Srpske. Dodikova reakcija nije bila iznenađujuća, s obzirom na njegov politički stil koji često uključuje izravno suprotstavljanje odlukama koje dolaze iz Sarajeva ili međunarodne zajednice.
Dodikova izjava nakon presude jasno odražava njegovu čvrstu poziciju i stav prema sudskim procesima koji se vode protiv njega, ali i prema pravosudnom sistemu BiH. On je, kako je rekao, naučio da se nosi s težim stvarima, što sugerira da mu presuda nije neočekivana ni razorna. U njegovom govoru bilo je jasno da se ne osjeća slomljeno ili obeshrabreno, već je to doživio kao još jednu borbu u kojoj će ostati čvrst. Ovakav stav, pun samopouzdanja, odražava njegovu politiku koju vodi već godinama. Smatra da su presude i zakoni koje donosi pravosudni sistem Bosne i Hercegovine često podložni političkim utjecajima i da se koriste kao alat za slabljenje pozicije Republike Srpske i njegovog političkog djelovanja.
Dodik nije propustio priliku da svoju poziciju potkrijepi i kroz podršku koju ima od političkih saveznika. Govor Dragana Lukača, Ante Nobila i Dževada Galijaševića, koji su nakon njega zauzeli govornicu, bio je jasan signal da Dodik nije usamljen u svom stavu. Oni su svojim obraćanjima podržali predsjednika Republike Srpske, ističući da je presuda politički motivirana i da se ovakvi postupci koriste za slabljenje suvereniteta Republike Srpske. Ovaj zajednički stav među visokim političarima Republike Srpske odražava njihovu solidarnost i nepopustljivost prema presudama koje dolaze iz pravosudnih institucija BiH. Ovakve reakcije samo dodatno potvrđuju duboku političku podjelu koja postoji između Republike Srpske i drugih političkih aktera u Bosni i Hercegovini.
Međutim, reakcija ruske diplomacije također je ključna za razumijevanje šire političke slike. Ruska ambasada u BiH je brzo reagirala na presudu, iznoseći svoje stavove o ovom slučaju. Iz ambasade su naglasili da je proces protiv Dodika zapravo napad na legalno izabranog predsjednika Republike Srpske, ali i na srpski narod u cjelini. Rusija, kao članica Savjeta sigurnosti UN-a i garant Dejtonskog mirovnog sporazuma, istaknula je zabrinutost zbog mogućih štetnih posljedica koje bi ova presuda mogla imati na situaciju u Bosni i Hercegovini i na Balkanu u širem kontekstu. Rusija također smatra da se presuda temelji na pseudozakonu koji je nametnuo Visoki predstavnik Christian Schmidt, kojeg optužuju da je podložan vanjskim političkim utjecajima. Ovakva reakcija Rusije pokazuje koliko međunarodni faktori također utječu na političku dinamiku u BiH, a situacija se dodatno komplicira zbog dvosmislenih stavova u vezi s suverenitetom i nezavisnošću entiteta u zemlji.
