Danas prije džuma-namaza dolazi jedan džematlija i pita da li će biti sergija za pomoć Bosanskoj Krajini (bezbeli da je već čuo da će biti) vadeći novčanik.
Dok mu potvrđujem da će biti sergija, on mi pruža 1000 CHF (2000 KM) i kaže:
– Evo od mene. Ne bih htio da bacim na sergiju, neko će pomisliti da imam mnogo para.
Uzimajući njegov prilog i učeći mu dovu da mu Uzvišeni ukabuli i podari bereket i imetku i porodici kažem:
– Imaš ti nečega mnogo… Imaš mnogo srca.
Spomenem taj slučaj na hutbi i vjerujem da je utjecao na neke od prisutnih pa je sakupljeno više od 6000 CHF (12.000 KM).
Jedan od onih na koje je utjecao sam i sam. Zato je važno činiti dobro. Nekada javno, i biti poticaj drugima, a nekada tajno, kada je potrebno da djela budu tajna.
/Sabahuddin Sijamhodžić, FB/
