Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić za saff.ba
Zamisli šehide iz bitke na Uhudu. Zamisli hazreti Hamzu kojem su mušrici razrezali stomak i masakrirali ga, i on je takav ležao na zemlji sa prašinom koja mu je prekrivala lice. Kakva bolna scena, zar ne, ako je posmatraš ovako, izolovanu od cijele priče.
Ali, ti znaš da je on gospodin i predvodnik šehida, i da mu je tog dana bilo rečeno: ”Da li bi se vratio na ovaj svijet?!”, bez sumnje bi rekao: ”Šta da radi na dunjaluku onaj ko je konačno nastanio Džennet?!”
Zamisli naočitog mladića iz Kurejša, Mus’aba ibn Umejra, onoga čija je odjeća u vremenu džahilijjeta bila prana ružinom vodicom, a najbolje parfeme su mu donosili sa svih strana, i kada bi neko naišao putem kojim je on prošao, rekao bi: ”Ovuda je prošao Mus’ab ibn Umejr.”
Eto, taj i takav mladić iz Kurejša, koji je nekada živio raskošnim životom, završio je svoj dunjalučki život mrtav na zemlji podno brda Uhud, odsječenih ruku kojima je nosio zastavu tevhida. Kada ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ugledao u takvom stanju, zaplakao je i rekao: ”Poznavao sam ga, bio je najnježniji mladić u plemenu Kurejš.” Tog dana nisu mogli naći ćefine da pokriju i umotaju njegovo tijelo.
Da si pročitao samo ovu stranicu iz Mus’abovog života, vjerovatno bi rekao: ”Kakav jeziv i tragičan završetak!” Ali, danas znaš cijeli sadržaj njegove knjige i znaš da je taj dan bio najsretniji dan za Mus’aba ibn Umejra.
Da si vidio trenutak u kojem se raspalila lomača u rovovima, a nepravedni kralj i njegovi vojnici počeli da bacaju vjernike, možda bi, iz neznanja što si propustio dio priče, rekao: ”Ovo je kralj pobjednik, koji je eliminisao svoje protivnike u jednom danu. Kakav tragičan kraj ovih jadnih ljudi!”
Ali sada znaš cijelu priču. Znaš i vjeruješ da čovjek može otići sa ovog svijeta kao pobjednik čak i ako ode ubijen, i da, isto tako, čovjek može napustiti svijet poražen čak i ako je bio u stanju da zakolje svoje protivnike. Ti dobro znaš da su vjernici koji su bačeni u vatrene jame, sada u Džennetu, a da je vladar tiranin, koji im je to priredio, poražen i da je džehennmska vatra njegovo vječno prebivalište.
Da si vidio faraonovu prostoriju za mučenje u trenutku kada je on bio uvjeren da je ulje proključalo dovoljno da istopi meso i odvoji ga od kostiju, i kada je, jedno po jedno, počeo bacati djecu firzerke svoje kćerke, njihove kosti bi brzo isplivale na površinu, dok ih je njihova majka posmatrala ne izustivši ni jednu riječ, osim što je ponavljala svoju besmrtnu rečenicu u lice faraonu: ”Moj i tvoj Gospodar je Allah!”, možda bi rekao, ne znajući šta se ranije dogodilo: ”Kako je ova majka okrutna!”
A onda bi vidio da je i na nju došao red i da je ona samo zamolila faraona za posljednji zahtjev: ”Sakupite moje kosti i kosti moje djece i pokopajte nas u jedan grob.” Možda bi, nakon što si propustio početak priče, rekao: ”Zar nije mogla poštedjeti sebe i svoju djecu?”
Ali, ti sada znaš cijelu priču, i znaš da je frizerka faraonove kćerke ponizila i zgazila oholost vladara koji je govorio: “Ja sam vaš najveći Gospodar!” Kao što znaš da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u noći svog Mi’radža i uznesenja u nebesa, osjetio njen miris i miris njene djece na nebu, poput mirisa miska.
Sada također znaš da su neke ubice i zločinici poraženi od strane svojih žrtava. Jer, nije smisao pobjede ostati živ, već ostati postojan u vjeri i uzvišenim principima.
Zatim, zamisli da je Allahov poslanik, Zekerijja, alejhi selam, bio prerezan testerom, a da je glava njegovog časnog sina i Allahovog poslanika, Jahjaa, alejhi selam, ponuđena kao vjenčani dar prostitutki.
I budući da je zavjesa spuštena, a gomila se razišla, poslušaj ovo što ću ti reći: Čak i ako se tijela šehida rastrgaju, njihove duše su u utrobama zelenih ptica, lete po Džennetu kuda god požele, a zatim utočište nalaze u kandiljima okačenim ispod Arša. Zato ne plači za njima, već plači nad sobom, jer šehidu koji je preselio na sedždi ne treba ništa ni od tvog ni od mog dunjaluka.
Iz kojeg bi se to razloga muslimanka Gaze, koja je zadnji put na ovom svijetu zaspala u odjeći u kojoj je klanjala namaz da joj se intimni dijelovi ne bi otkrili ako je izvuku ispod ruševina, vratila ponovo na dunjaluk?!
Šta je to lijepo u mom i tvom svijetu da bi djeca Gaze, koja su poginula kao šehidi, napustila društvo Ibrahima, alejhi selam, i njegove supruge Sare u Džennetu, i vratila se na dunjaluk?!
Stoga, ne plači za njima, prijatelju moj, već plači nad sobom, jer da se sada šehidima kaže da se vrate na dunjaluk, oni bi opet poželjeli da poginu kao šehidi.
