Moj sin se rodio sa triger finger dijagnozom (imao je potpuno zaključan prst lijeve ruke, punih 8 godina) i doktori su rekli da ni operativnim putem ne garantuju da će mu se prstić ispraviti.
Prošli Ramazan, dovim Gospodaru za sve što mi je srcu , potrebnoizmeđu ostalog, dovim i za njegov prstić. Znam da sam tražila čudo, da mu se prst ispravi bez ikakve operacije, ali isto tako sam znala, da je Gospodaru moja dova sitnica.
Prošao je Bajram. Jedne večeri Hamza nakon jacije namaza mi reče da ima iznenađenje za mene. Korača prema meni i pokazuje mi ispravljeni prstić subhanallah. Reče mi da mu se ispravio na tešehudu jacije namaza. Da nije osjetio ništa osim što je okom primjetio da prst više nije savijen.
Allahu ekber!😭
Plače on. Plačem ja. Ne znam ko koga više grli od radosti, od rahmeta , od blagostanja, od iznenađenja….
Majčina dova je primljena. Allahu ekber! Odvedem ga i plastičnom hirurgu nakon par dana , da vidimo da li je to nešto što se moglo očekivati ili je zaista čudo. Doktorove riječi su potvrdile ,obzirom da je njegova tetiva bila kratka, nemoguće je bilo očekivati da se samo od sebe ovo dogodi, jer nije imao predispozicije za takvo nešto.
Vratismo se kući u zahvali Gospodaru na ovom lijeku, na primljenoj dovi, poklonu mome djetetu i na uspomeni koju mu je dao za cijeli život. Kad god pogleda rukicu, sjeti se svoga Gospodara. Vjerujem da znate kako smo se osjećali. I dan danas prepričavamo ovo radi ibreta.
Ne stidite se doviti Allahu za nešto što se vama čini nemoguće , jer sa Svemogućim i nemoguće postaje moguće. Nikad ne potcjenjujte moć dove. Neka ova priča bude sebeb da sve što trebate u životu kupite dovom.♥️
Radoš-Novalić Edina n-um