Poučna priča o namazu
Danas u abdesthani sretoh djevojku, sređena, dotjerana, šminka, frizura… Nisam mogla, a da ne primjetim veliku kesu koju je nosila i iz koje je izvadila suknju, mahramu i tuniku. Stajala sam sa strane i posmatrala šta radi, skidala je šminku, umila se, presvukla, prelijepo pokrila i krenula prema mahfilama. Od silne sreće sam htjela da je zagrlim, ali se suzdržah nekako, pomislih: “Ovo je moja sestra u islamu, ona klanja. Allahu ekber!”
Nakon što se klanjalo, opet sam se vratila u abdesthanu u nadi da ću opet sresti ovu sestru. I sretošmo se opet, onako sva sretna, nurli lica me poselamila, ja ne znajući kako da započnem razgovor rekoh joj: “Imaš ovdje u džamiji suknju, odjeću, svu opremu za namaz.” Kaže ona meni: “Znam da ima, ali ja više volim vući kese, da imam više sevapa.” Nastavila je sama pričati: “Baš je teško u ovim kratkim zimskim danima stići klanjati na vrijeme, samo utorkom stignem klanjati namaz u džematu, a ovim ostalim danima onako samo na pauzi dođem i otklanjam farz!”
Stajala sam onako vidno iznenađena, sretna, puna neke euforije, ostala sam bez teksta. Ova sestra mi je održala veliki ders. Hvala dragom Allahu, toliko omladine se vratilo Allahu, toliko omladine brine o namazu u njegovom pravom vremenu. Hvala Allahu, ovakve majke će rađati buduće generacije. Kad neko shvati šta znači namaz, šta znači klanjati namaz u njegovom pravom vaktu, ništa na dunjaluku ga ne može spriječiti da isti obavi. Ova djevojka se mogla “izvlačiti” da ima šminku, da ne može uzeti abdest, da nema prikladnu odjeću, ali njena iskrenost i ljubav prema Allahu su veći od svega. Ona zna da je najdraže djelo Allahu klanjati namaz u njegovom pravom vremenu.
Koliko nas sjedi kod kuće, gledamo seriju, film, utakmicu, namazi nam prolaze, mi nesvjesni u svojoj zabludi sjedimo i ništa ne poduzimamo. Još jedna bitna pouka iz ove priče jeste da ne smijemo suditi nikome po izgledu, na prvi pogled niko možda ne bi rekao da ova sestra klanja i da ima ikakve veze sa vjerom. Allah je jedini kadar da nam sudi, ne komentarišimo ničije oblačenje, ničiji hidžab, propisan ili nepropisan, jer samo On će svoditi račun. Uradimo što je do nas, nasmješimo se svakome koga god sretnemo, jer nikad ne znamo kome ćemo omiliti islam samo jednim osmjehom ili gestom. Čuvajmo naše namaze, jer samo oni će nas spasiti kada budemo u kaburu, ne ostavljamo namaz za poslije, jer sve može čekati, ali namaz ne može!
Ljudi u bolnicama klanjaju namaz u pravi vakat, žene pred porođaj ne ostavljaju namaz, stare nene ležeći klanjaju, studenti idu sa predavanja da bi klanjali namaz u pravom vaktu, fudbaleri na poluvremenu klanjaju, trgovci ključaju radnje da bi klanjali na vrijeme, policajci stanu na sred ulice i klanjaju, doktori i vatrogasci klanjaju gdje god se zateknu, profesori klanjaju u svojim kancelarijama, čistačice na najčistijoj površini, majstori na skeli, piloti u avionima… Vodimo brigu o namazu, jer je on naše prvo i najvažnije pitanje pred Uzvišenim Allahom.
Autor: Minela Maksumić
