Uvod
Na Prvi maj, dan kada radnici tradicionalno obilježavaju svoj doprinos društvu, pažnja javnosti u Republici Srpskoj bila je usmjerena na nesvakidašnju situaciju u Banjaluci. Premijer RS, Radovan Višković, dopraćen je na sastanak sa Savezom sindikata RS pod pratnjom specijalaca naoružanih dugim cijevima. Ovaj neuobičajen sigurnosni aranžman izazvao je brojna pitanja i nagađanja, a Višković je u svom obraćanju novinarima ponudio vlastito viđenje situacije koja, kako tvrdi, daleko nadilazi puki sigurnosni protokol.
Razrada
Premijer je odmah na početku svog izlaganja jasno istakao da je zabrinut za ličnu bezbjednost, ali da ne donosi sam odluke o načinu na koji će biti zaštićen. Kako kaže, to je u isključivoj nadležnosti nadležnih službi bezbjednosti koje djeluju u okviru zakonskih normi. Pojašnjavajući prisustvo naoružanih pripadnika specijalnih jedinica, Višković je poručio da te službe procjenjuju koje mjere su potrebne za njegovu zaštitu u svakoj datoj situaciji.
Međutim, ono što je najviše izazvalo interes javnosti jeste Viškovićeva tvrdnja da postoji organizovani plan za njegovo hapšenje, u kojem, prema njegovim riječima, nema Srba ni Hrvata, već isključivo Bošnjaci koji, navodno, imaju podršku Velike Britanije. Ova izjava predstavlja ozbiljnu političku optužbu i dodatno podiže tenzije u već osjetljivom političkom ambijentu Bosne i Hercegovine.
Premijer, uprkos ovim tvrdnjama, navodi da živi i radi normalno, ne osjećajući strah, i da će, po završetku sastanka, otići kući kao i svakog drugog dana. Ipak, pozvao je drugu stranu da postupi razumno i da ne izaziva tenzije koje bi mogle dovesti do incidenata. Posebno je apelovao na one koji ga štite – mlade pripadnike policije – ističući da su i oni nečija djeca i da ne želi da budu uvučeni u političke sukobe.
U nastavku svog izlaganja, Višković se obratio i Tužiocu Tužilaštva BiH, poručivši mu da, ako ima bilo kakva pitanja za njega, sastanak može zakazati u prostorijama Ministarstva unutrašnjih poslova RS. Takođe, sugerisao je da bi nadležnost nad potencijalnim slučajem trebalo da preuzmu pravosudni organi Republike Srpske, aludirajući time na neprihvatanje ingerencije državnog pravosuđa.
Premijer je bio izuzetno jasan kada je govorio o mogućim posljedicama njegovog hapšenja. Prema njegovim riječima, takav čin bi imao katastrofalne posljedice po funkcionisanje RS, jer bi, u slučaju da on ne prenese ovlaštenja na drugu osobu, došlo do paralize izvršne vlasti. Istakao je da bi to dovelo do:
-
Obustave rada Vlade RS
-
Ugrožavanja isplata penzija
-
Prekida socijalnih davanja
-
Zastoja cjelokupnog administrativnog aparata
Stoga, prema njegovom mišljenju, eventualno hapšenje ne bi bilo samo lični udarac, već bi predstavljalo direktan udar na stabilnost Republike Srpske kao entiteta.
U završnici svog govora, Višković je izrazio snažno protivljenje ideji da bude uhapšen na način koji bi mediji iz Federacije BiH mogli zloupotrijebiti. Istakao je da ne želi dozvoliti ponižavanje institucije koju predstavlja, navodeći da su mnogi portali iz FBiH spremni da objave senzacionalističke slike sa naslovima tipa: “Premijeru RS stavljene lisice na ruke”.
Njegova poruka je bila jasna: neće dozvoliti da mu takvu sliku priušte, jer bi to, kako kaže, predstavljalo ne samo lično poniženje, već i poniženje cijele Republike Srpske. Time je Višković stavio do znanja da, osim sigurnosnog aspekta, u ovoj situaciji vidi i šire političke i medijske implikacije koje bi mogle imati dalekosežne posljedice.
Zaključak
Obraćanje premijera Radovana Viškovića na Prvi maj, u kontekstu njegovog dolaska u Dom sindikata RS pod jakom policijskom pratnjom, otkriva duboku zabrinutost za njegovu sigurnost, ali i širu političku dinamiku u BiH. Njegove tvrdnje o mogućem hapšenju, političkoj pozadini tog plana i strahu od ponižavanja Republike Srpske u medijima FBiH, upućuju na visok nivo političke polarizacije i nepoverenja među institucijama.
Iako Višković pokušava prikazati samopouzdanje i stabilnost, njegova poruka nosi u sebi jasnu dozu upozorenja: svaka radikalna akcija usmjerena protiv njega može imati ozbiljne posljedice ne samo po njega lično, već i po funkcionisanje cijele entitetske vlasti. U ovom kompleksnom spletu bezbjednosnih i političkih tenzija, ostaje da se vidi hoće li ova situacija prerasti u otvoreni sukob institucija ili će ipak preovladati razboritost i institucionalni dijalog.
