Događaji koji su se odigrali u Istočnom Sarajevu privukli su veliku pažnju javnosti nakon što je Nebojša Vukanović, poznati političar i lider građanskog pokreta “Za pravdu i red”, verbalno napadnut na ulici. Incident se desio dok je Vukanović, zajedno s kolegom Nenadom Grkovićem, boravio u ovom gradu, a sve se odigralo ispred jednog kafića. Napad nije bio fizičke prirode, ali je bio dovoljno ozbiljan da se u sve uključi i policija.
Vukanović je u razgovoru za medije objasnio da je incident počeo dok je razgovarao telefonom ispred kafića. U tom trenutku mu je, kako navodi, prišao muškarac koji mu je uputio teške uvrede i psovke, nazivajući ga „izdajnikom“ i vrijeđajući njegovu majku. Tek kasnije je identifikovao osobu kao Dragan Uljarević, bivši profesor i aktivista jedne političke partije koja je trenutno na vlasti u entitetu Republika Srpska.
Opis događaja otkriva nekoliko važnih aspekata situacije:
-
Napad se dogodio na javnom mjestu, ispred ugostiteljskog objekta.
-
Vukanović je bio sam u tom trenutku jer je njegov kolega već ušao u kafić.
-
Osumnjičeni je prvo provocirao na ulici, a zatim ušao za Vukanovićem u kafić i nastavio s uvredama.
-
Policija je brzo reagovala na poziv i privela osobu.
-
U pritvoru je Uljarević priznao napad i pristao da plati novčanu kaznu kao dio nagodbe.
Vukanović je istakao da nije poznavao osobu koja ga je napala te ga je iz tog razloga i pitao ko je. Tek naknadno je saznao njegov identitet i političku povezanost. Posebno je naglasio da ga je ponašanje napadača dodatno uznemirilo jer se ovaj podsmjehivao i ponavljao uvrede i nakon što je ušao za njim u kafić.
Političar ne krije zabrinutost zbog ovakvih incidenata. Prema njegovim riječima, ovo nije izolovan slučaj, već nastavak niza napada i prijetnji koje trpi zbog svog javnog angažmana i kritike vlasti. On tvrdi da je društvena atmosfera u Republici Srpskoj takva da se svaki opozicioni glas automatski etiketira kao neprijateljski ili izdajnički, što stvara plodno tlo za ovakve napade.
Istakao je da su za to direktno odgovorne strukture vlasti koje, kako tvrdi, svojim izjavama i djelovanjem podstiču netrpeljivost prema neistomišljenicima. U tom kontekstu, napad koji se dogodio vidi kao posljedicu šireg društvenog problema:
Glavni uzroci koje Vukanović navodi uključuju:
-
Političku propagandu koja opozicione ličnosti prikazuje kao neprijatelje naroda.
-
Društvenu polarizaciju i agresivnu retoriku u javnom prostoru.
-
Izostanak institucionalne zaštite za javne ličnosti koje kritikuju vlast.
Podsjećanja radi, Vukanović se i ranije suočavao sa ozbiljnim prijetnjama i napadima. U martu ove godine njegov automobil je zapaljen ispred porodične kuće u Trebinju, a do danas nadležni nisu otkrili počinioce. Iako postoji video zapis na kojem se vidi nepoznata osoba kako izvršava paljevinu, konkretni rezultati istrage još uvijek izostaju.
Također, vrijedi napomenuti da je nedavno izgubio majku, što dodatno pojačava emotivnu težinu uvreda koje su mu upućene tokom ovog incidenta. Psovke koje su mu izrečene upravo su bile usmjerene na tu porodičnu tragediju, što Vukanović doživljava kao duboko nehuman čin i pokazatelj moralnog sunovrata društva.
U zaključku, ovaj incident ne predstavlja samo lični napad na jednog političara, već i simptom dublje krize u javnom i političkom prostoru Republike Srpske. Verbalno nasilje, koje se sve češće javlja kao način političkog izražavanja, ima ozbiljne posljedice po demokratske procese. U društvu u kojem se neslaganje kažnjava uvredama, prijetnjama i napadima, postaje sve teže govoriti slobodno i otvoreno.
Zato slučaj Nebojše Vukanovića treba posmatrati kao upozorenje – ne samo o narušenim političkim odnosima, već i o ugroženim osnovama građanske pristojnosti i pravne sigurnosti. Samo kroz odlučne reakcije institucija, ali i širu društvenu osudu, moguće je spriječiti da verbalni napadi prerastu u ozbiljnije oblike nasilja.
U konačnici, događaj u Istočnom Sarajevu ne bi smio ostati samo kao još jedan u nizu incidenata koji se prećutno tolerišu ili brzo zaborave. Neophodno je uspostaviti jasne granice između političke kritike i lične netrpeljivosti, kao i zaštititi pravo svakog građanina – pa i opozicionog političara – da se slobodno izražava bez straha za svoju sigurnost i dostojanstvo. Ukoliko se ovakve pojave nastave ignorisati, društvo rizikuje da potpuno izgubi kapacitet za civilizovanu političku debatu, a to je put koji vodi ka još većim podjelama, nasilju i potpunoj eroziji demokratskih vrijednosti.
