Politička scena u Republici Srpskoj posljednjih dana uzdrmana je novim nesuglasicama unutar opozicionih redova, posebno unutar Partije demokratskog progresa (PDP). Na površinu su isplivali razmimoilaženja između ključnih ličnosti PDP-a – predsjednika stranke Draška Stanivukovića i potpredsjednika Igora Crnatka, što je izazvalo niz reakcija kako u političkim, tako i u medijskim krugovima.
Povod za ovu situaciju bila je odluka opozicije da ne podrži usvajanje kontroverznih zakona kojima se nastoji ograničiti rad institucija Bosne i Hercegovine na teritoriji Republike Srpske. Većina opozicionih stranaka usprotivila se ovom potezu, ocjenjujući ga štetnim, ali iznenađenje je izazvao postupak predsjednika PDP-a, koji se, za razliku od svojih kolega, ipak odazvao sastanku u Narodnoj skupštini RS, gdje se raspravljalo i o izmjenama Ustava Republike Srpske.
Draško Stanivuković je tom prilikom izjavio da podržava promjene Ustava, ali smatra da trenutni politički trenutak nije povoljan za takve korake. Njegov stav je bio da je korisnije prisustvovati sastancima vlasti i djelovati opoziciono “iznutra”, pružajući korektivni faktor direktno, nego bojkotovati procese. Prema njegovim riječima: “Nekada možete mudro opoziciono djelovati kada kažete nešto što neće donijeti politički poen, ali je od koristi za budućnost Republike.”
Nasuprot tome, njegov stranački kolega Igor Crnadak zauzeo je čvršći stav i povukao se iz Odbora za ustavna pitanja, navodeći kao razlog to što ne želi biti dio procesa koji, prema njegovom mišljenju, vode Republiku Srpsku u opasnost i propast. U svom istupu, Crnadak je jasno naglasio da ne podržava, kako je rekao, “sumanuće poteze aktuelne vlasti koji ugrožavaju stabilnost i sigurnost RS“.
Ova očigledna razlika u stavovima dvojice najviših funkcionera PDP-a izazvala je brojne komentare unutar političkog spektra Republike Srpske. Predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS), Milan Miličević, naglasio je da njegova stranka ostaje jedinstvena i spremna da sarađuje sa svim opozicionim akterima. Međutim, podvukao je da jedinstvo neće biti uspostavljeno po svaku cijenu, već isključivo ako je interes Republike Srpske na prvom mjestu. Prema njegovim riječima, SDS je u proteklih šest mjeseci bio glavni kohezioni faktor unutar opozicije.
Posebno zanimljivu ocjenu dao je lider Liste za pravdu i red, Nebojša Vukanović, koji je iznio mišljenje da Igor Crnadak pokazuje dosljednost i istinsku opozicionu orijentaciju, za razliku od Stanivukovića. Vukanović je otišao korak dalje, insinuirajući da na Stanivukovićeve poteze značajno utiče predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji mu, kako kaže, sugeriše da vodi umjereniju politiku i pokuša postati neka vrsta posrednika između vlasti i opozicije.
Slično mišljenje dijeli i predsjednica Narodnog fronta, Jelena Trivić, koja je podsjetila da je napustila PDP upravo zbog, kako tvrdi, prevelikog približavanja Stanivukovića aktuelnoj vlasti predvođenoj Miloradom Dodikom. Ona je direktno postavila pitanje: “Da li je Draško Stanivuković uopšte opozicija, ili to postaje samo kada mu odgovara kako bi prikupio koji politički poen?” Jasno je naglasila da dosljedno već godinama upozorava na tu situaciju.
S druge strane, iz redova vlasti, tačnije iz Socijalističke partije RS, tvrde da opozicija uglavnom očekuje da neko drugi odradi posao umjesto njih. Srđan Todorović, šef Kluba zastupnika Socijalističke partije, ocijenio je Stanivukovićeve stavove kao razumne, ali je istakao da opozicija često mijenja mišljenje nakon što se postigne određeni konsenzus. Također, izrazio je uvjerenje da postoje određeni spoljni uticaji koji vrše pritisak na opozicione predstavnike, različitog intenziteta.
Nezavisni analitičari sve više upozoravaju na to da ovakvi potezi, naročito Stanivukovićevi, dovode do rapidnog slabljenja opozicionog potencijala PDP-a. Njihova procjena je da stranka sve više gubi prepoznatljivost i podršku koju je imala ranijih godina.
Ipak, iz opozicionih redova jasno poručuju da nema nikakvog zvaničnog raskola među njima. Tvrde da je prava prijetnja političkom životu Republike Srpske unutrašnji teror i pritisak koji dolazi iz vladajuće koalicije okupljene oko SNSD-a.
U zaključku, trenutna situacija jasno pokazuje da je opozicija u Republici Srpskoj suočena s ozbiljnim izazovima. Unutrašnja neslaganja, različiti pristupi političkom djelovanju i međusobne optužbe dovode do sve većeg gubitka povjerenja birača. Ključno pitanje koje ostaje jeste – hoće li opozicija pronaći način da prevaziđe nesuglasice i izgradi stabilan front, ili će ove podjele dodatno učvrstiti poziciju aktuelne vlasti? Vrijeme će pokazati da li je riječ o privremenim trzavicama ili početku dubljih političkih promjena.
