Nebojša Vukanović održao je govor u Istočnom Sarajevu, gdje se osvrnuo na političku situaciju u Bosni i Hercegovini, kao i na dešavanja iz proteklog rata. Tokom svog izlaganja, kritikovao je aktuelnu vlast u Republici Srpskoj, posebno predsjednika Milorada Dodika, te izrazio zabrinutost zbog budućnosti ovog entiteta u slučaju promjene Dejtonskog sporazuma.
Vukanović je poseban akcenat stavio na poziv Dodika upućen Srbima zaposlenim u državnim institucijama da napuste svoja radna mjesta, što je ocijenio kao najnepromišljeniji potez koji se mogao čuti. Naglasio je da bi protekli rat trebao biti lekcija za Srbe u Bosni i Hercegovini, podsjetivši na sudbinu brojnih porodica koje su bile primorane napustiti svoje domove.
Govoreći o vlastitom sjećanju na ratne godine, Vukanović je pomenuo kako je sa sedamnaest godina svjedočio nekim od najtragičnijih trenutaka u historiji regije. Posebno je izdvojio odluku tadašnjeg predsjednika Savezne Republike Jugoslavije, Slobodana Miloševića, da preda Sarajevo, što je, prema njegovim riječima, natjeralo 150.000 ljudi u egzil. Ipak, istakao je da je narod uspio da se vrati i ponovo izgradi svoj život, što je opisao kao izvanredan podvig i primjer viteštva.
Dalje je elaborirao na temu odnosa Srba iz Bosne i Hercegovine sa Beogradom, istakavši da, iako su Srbi u Republici Srpskoj i Srbiji braća, njihovi interesi nisu uvijek identični. Naveo je kako je kroz historiju srpski narod u Bosni i Hercegovini više puta bio korišten kao sredstvo za političke igre velikih sila, što se ne smije ponoviti. Prisjetio se vremena kada je Armija Republike Bosne i Hercegovine, zajedno sa Hrvatskim vijećem obrane i NATO savezom, izvodila napade na srpske linije, ali i kako je Milošević, uprkos žrtvama, jednim potezom pera pristao na kapitulaciju.
Posebno oštrim riječima osudio je Dodika, nazvavši ga neodgovornim političarem koji trguje sa sudbinom naroda. Naglasio je da je Dodik spreman na ustupke koji bi mogli imati dalekosežne posljedice po Republiku Srpsku, te da je u stanju donijeti odluke čak i gore od onih koje je donio Milošević. Koristeći metaforu, rekao je da je ključno paziti da “kada konj pada, ne udari nikoga dok se rita”, aludirajući na političku nestabilnost koju Dodik kreira.
Vukanović je također tvrdio da se vlasti u Republici Srpskoj plaše njegove eventualne pozicije kao ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine. Prema njegovim riječima, rješenje političkih problema u zemlji je jednostavno: strogo poštovati zakone i pravedno raspodijeliti resurse. Ukazao je na nejednakost u društvu, tvrdeći da jedan posto stanovništva posjeduje neizmjerna bogatstva, dok se većina bori za osnovna sredstva za život.
Jedan od pozitivnih aspekata koje je istakao jeste činjenica da Srbi zaposleni u državnim institucijama nisu poslušali Dodikov poziv na davanje otkaza. Također je naglasio da je poštovanje Dejtonskog mirovnog sporazuma ključno za opstanak Republike Srpske. Prema njegovom mišljenju, entitet je preživio zahvaljujući političarima koji su se suprotstavili određenim reformama, poput Bože Ljubića i Harisa Silajdžića, koji nisu podržali prijedloge koji bi, kako tvrdi, rezultirali slabljenjem Republike Srpske.
Vukanović je dodatno upozorio da Republika Srpska nema prijatelja na međunarodnoj sceni i da bi, ukoliko bi došlo do promjene Dejtonskog sporazuma, opstalo svega deset posto sadašnje Republike Srpske. Stoga je apelovao na političare i građane da budu razumni i ne podliježu političkim manipulacijama koje mogu izazvati nestabilnost. Također je uputio poruku vlastima u Srbiji, naglasivši da, iako Srbi iz Bosne i Hercegovine poštuju Srbiju i njenu vlast, ne mogu slijepo pratiti odluke koje su štetne za njihov narod.
Na kraju, osvrnuo se na međunarodne odnose Dodika, tvrdeći da on nema podršku nijedne značajne političke sile u inostranstvu. Kao potvrdu toga, istakao je kritike koje je na Dodikov račun uputio američki državni sekretar Marco Rubio.
U zaključku, Vukanović je pozvao na smirivanje tenzija, naglasivši da trenutno niko ne ugrožava Republiku Srpsku i da je najbitnije sačuvati stabilnost i razum u političkim odlukama.
