U posljednjim danima, izjave predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske, Nenada Stevandića, izazvale su veliki broj reakcija, naročito među građanima Srbije i dijelovima srpske dijaspore. Njegove riječi, koje su objavljene na društvenim mrežama, otvorile su nova pitanja o odnosima unutar srpskog nacionalnog korpusa i položaju građana koji žive van granica Republike Srpske.

Naime, Stevandić je neposredno pred početak studentskih protesta u Beogradu objavio fotografije iz srpske prijestonice, jasno stajući uz stranu aktuelnog režima Aleksandra Vučića. Ova podrška nije prošla nezapaženo – naprotiv, pokrenula je lavinu komentara, posebno iz Srbije, gdje su mnogi korisnici društvenih mreža ostali zatečeni njegovim stavovima.

Kroz svoju poruku, Stevandić je nastojao da prikaže sebe kao osobu koja duboko razumije probleme mladih, posebno studenata, jer je, kako tvrdi, i sam prošao kroz težak period kada mu je rat poremetio i produžio studije. On je svoje obraćanje započeo evocirajući uspomene iz vlastitog života, naglasivši da je ipak istrajao, završio studije i postao ljekar, istovremeno se oduživši svojoj otadžbini.

Posebno je istakao da je, prije početka okupljanja u Beogradu, posjetio grupu studenata okupljenih u Pionirskom parku, za koje je rekao da žele da uče i napreduju. Kako Stevandić navodi, podršku tim mladim ljudima pružili su i brojni njegovi ratni saborci, uključujući proslavljene komandante i ratne vojne invalide specijalnih jedinica. Njegov cilj bio je očigledno da poveže današnje studentske demonstracije sa širim narativom o borbi i otporu kroz srpsku istoriju.

Jedan od ključnih elemenata njegovog obraćanja bio je fokus na ujedinjenje Srba i buđenje nacionalne svijesti. Po njegovom mišljenju, posljednjih deset godina obilježeno je upravo takvim procesima, unatoč svim pritiscima i izazovima. Istakao je da su Srbi, kako u Kosovu i Metohiji, tako i u Republici Srpskoj, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji, kontinuirano izloženi različitim vrstama pritisaka i progona, ali da unatoč tome uspijevaju očuvati svoju nacionalnu svijest i identitet.

Njegova ključna poruka sadržana je u tvrdnji da uvijek postoji dovoljan broj ljudi koji su spremni da svoj život posvete otadžbini. U tom kontekstu, Stevandić jasno poručuje da je narod vjekovima bio uz otadžbinu, a ne uz okupatore i one koje naziva „janičarima“.

Ovaj njegov istup izazvao je buru komentara, posebno iz Srbije. Na društvenim mrežama pojavili su se brojni komentari korisnika koji su izrazili razočaranje njegovim stavom, posebno jer se kroz njegove riječi može naslutiti određena kritika dijaspore, odnosno onih Srba koji ne žive u matičnim zemljama, ali imaju pravo glasa. Mnogi su njegove riječi protumačili kao poruku da oni koji ne žive na teritoriji Republike Srpske ne bi trebalo da učestvuju u političkom životu kroz izbore. Time je otvorena osjetljiva tema prava dijaspore i njihovog uticaja na političke procese.

U komentaru jednog korisnika istaknuto je sljedeće:

  • Nećeš više glasati u zemlji u kojoj ne živiš…

Ova rečenica posebno je izazvala pažnju i brojne reakcije, jer aludira na moguće ograničavanje prava Srbima izvan Republike Srpske. Smatra se da takve poruke mogu unijeti dodatne podjele među Srbima s obje strane Drine, posebno među onima koji su već generacijama vezani za matičnu zemlju, iako fizički žive van nje.

Nakon Stevandićevog obraćanja, reakcije su bile različite, ali mahom negativno intonirane iz Srbije, što svjedoči o osjetljivosti ove teme. Na društvenim mrežama mnogi su izrazili nezadovoljstvo njegovim otvorenim podržavanjem vlasti u Srbiji, dok je druga grupa korisnika iskazala zabrinutost zbog potencijalne marginalizacije Srba u dijaspori.

Sumirajući, Stevandićeva poruka je imala nekoliko ključnih poruka:

  1. Podrška režimu Aleksandra Vučića i demonstriranje solidarnosti sa studentima koji podržavaju vlast.
  2. Evociranje vlastitog ratnog iskustva i naglašavanje važnosti nacionalne borbe i žrtve.
  3. Apel na jedinstvo Srba kroz sve regije, unatoč političkim pritiscima.
  4. Implicitno pitanje o pravu glasa onih koji žive izvan Republike Srpske, što je izazvalo najviše kontroverzi.

Zaključno, ovaj istup Nenada Stevandića nije prošao bez posljedica u javnosti. Njegove riječi otvorile su značajnu raspravu o odnosima između matične zemlje i dijaspore, političkom angažmanu Srba koji žive izvan entitetskih granica te ulozi nacionalne svijesti u savremenim političkim dešavanjima. Iako je poruka bila namijenjena podršci aktuelnoj vlasti i studentima, efekat koji je izazvala jasno pokazuje koliko je važno pažljivo birati riječi kada je riječ o ovako osjetljivim pitanjima.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here