Nejra Latić Hulusić, poznata rediteljica i mirovna aktivistkinja, izazvala je veliku pažnju javnosti svojim izjavama o trenutnoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini. U intervjuu za Klix, Latić Hulusić je analizirala trenutne političke procese i postavila ozbiljna pitanja o budućnosti države. Kroz razgovor, komentirala je sve učestalije nasilje prema ženama, kao i najnovije presude i događaje u političkom životu zemlje, posebno u vezi s predsjednikom Republike Srpske, Miloradom Dodikom.
Na početku razgovora, Latić Hulusić je izrazila snažnu zabrinutost zbog činjenice da Milorad Dodik, premijer RS-a Radovan Višković, i predsjednik Narodne skupštine RS, Nenad Stevandić, nisu uhapšeni, unatoč postojanju pravnih osnova za to. Smatra da bi političke snage koje podržavaju ove lidere trebale biti odgovorne za situaciju u kojoj, kako kaže, država nije u mogućnosti da primjeni pravdu. Kritikujući pravosudne i policijske institucije, istaknula je da je sada jasno da one nisu u stanju obaviti svoj posao. Izrazila je zabrinutost zbog nedostatka političke volje za ozbiljnim akcijama, koje mogu dovesti do ozbiljnih posljedica, uključujući i političku nestabilnost.
U njenoj izjavi se posebno izdvaja snažan apel: “Ako ne uhapse one koji žele razgraditi državu i koji u svakom trenutku mogu dovesti do rata, sljedeće godine imat ćemo rat.” To je upozorenje koje nosi ozbiljan ton i jasno prikazuje njenu zabrinutost zbog sve dublje podjele u društvu. Ona smatra da je, ukoliko se situacija ne riješi u skoroj budućnosti, zemlja na rubu novih političkih i društvenih sukoba.
Takođe, Latić Hulusić se dotakla i veoma osjetljivog pitanja pravne odgovornosti, spomenuvši nedavne događaje u pravosudnom sistemu. Osvrnula se na činjenicu da je tužitelj Dubravko Čampara uklonjen iz slučaja protiv Dodika, te da je njegov nasljednik, Džermin Pašić, na odmoru u ključnom trenutku. “Vrlo je čudno što se to događa u ovom trenutku,” izjavila je, dodajući da se s pravom postavlja pitanje da li su tužioci pod političkim uticajem ili da li postoji neka vrsta namjernog opstruiranja pravde.
Izrazila je i nezadovoljstvo činjenicom da postoje političari koji na račun popularnosti koketiraju s nacionalističkom retorikom. Na to je posebno ukazala kroz primjer političara kao što je Draško Stanivuković, koji je, prema njenom mišljenju, razočarao javnost. “Stanivuković je bio simbol nade za novo doba, a sada je postao samo još jedan političar koji koketira s populizmom.” Ovaj stav označava širu kritiku političke scene u Bosni i Hercegovini, gdje se, prema njenim riječima, često gubi smjer u korist glasova, što samo pogoršava situaciju.
U drugom dijelu intervjua, Latić Hulusić je govorila o odnosu političara iz Srbije prema Bosni i Hercegovini, posebno o predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, kojeg smatra odgovornim za podupiranje velikosrpske ideje. Smatra da iza svega toga stoji ideološka veza koja nije nestala, a što se manifestira kroz političku strategiju koja podržava Dodika, koji je, prema njenim riječima, samo “mala maca” u odnosu na ono što se može očekivati od Mirka Šarovića i njegovih saveznika.
Takođe je komentarisala i proteste u Srbiji, koji se protive vladajućem režimu. Smatra da su ti protesti ipak rezultat ideoloških nesuglasica, te da iako mladi izlaze na ulice, ipak nisu u stanju donijeti značajniju promjenu u odnosu na Bosnu i Hercegovinu. “To su samo površinske promjene koje neće donijeti stvarnu promjenu,” zaključila je.
U zaključku, Latić Hulusić nije ostavila ni najmanje sumnje u svoje stavove o trenutnoj političkoj situaciji. Iako je upozoravala na opasnosti koje prijete stabilnosti zemlje, ona se također osvrnula na način na koji političke stranke i pojedinci manipulišu situacijama u korist svojih interesa. “Sve skupa je politička igra, a narod je na kraju taj koji snosi posljedice.” Naglasila je da BiH treba raditi na stvaranju stabilnih institucija koje će moći funkcionirati bez političkog utjecaja i manipulacija.
Njene izjave jasno ukazuju na opasnost koju trenutno političko stanje nosi za budućnost zemlje. Smatra da je posljednji trenutak da se poduzmu konkretni koraci kako bi se izbjegli veći problemi, uključujući eventualni rat, jer, kako kaže, “ako ne budemo u stanju poduzeti potrebne mjere, bit će prekasno.”
