Piše: dr. Muhamed Ratib el-Nabulsi / Preveo: Abdusamed Nasuf Bušatlić
O Allahov Poslaniče, o vlasniče Božanske poslanice i opomene!
O ti koji si došao u život da dadneš i pokloniš, a ne da uzmeš;
O ti koji si posvetio cjelokupno postojanje i ponio brigu o čovjeku;
O ti kojeg je Allah učinio superiornim da bude iznad svih ljudi, a ti si živio među njima kao jedan od njih;
O ti koji su bio uzor i primjer u dobru, i koji si utro ljudima put sreće i uspjeha;
O ti kojem je samilost bila put, kojem je pravda bila zakon, kojem je ljubav bila glavna karakterna osobina, a rješavanje ljudskih problema ibadet;
O Allahov Poslaniče, svjedočim da su oni koji su bili spremni da se žrtvuju za tebe (tvoji ashabi) istinski pobjednici. Kakva je to samo snaga imana bila, kakva odlučnost, kakvo svjetlo, kakva iskrenost, kakva čistoća, kakva poniznost, kakva ljubav i kakva odanost.
Dok si još bio dijete suzdržavao si se od dječije igre i zabave, a svojim vršnjacima si, kada bi te pozvali da se igraš s njima, govorio: ”Ja nisam zbog ovoga stvoren.”
Na dan kada si primio prvu objavu i prihvatio emanet prenošenja Allahove upute ljudima, rekao si svojoj vjernoj suprugi: ”Vrijeme odmora i spavanja je prošlo, Hatidža.”
Na dan kada si oslobodio Mekku iz koje si bio protjeran, onima koji su te protjerali, vrijeđali, napadali i smišljali kako da te ubiju, u trenutku kada su tvoje pobjedničke zastave u rukama tvojih ashaba bile ispunile horizont, ti si jučerašnjim svojim protivnicima rekao: ”Idite, vi ste slobodni!”
A na dan kada je Arapski poluotok, s kraja na kraj, bio u tvojoj vlasti i kada je došla Allahova pomoć i pobjeda, i kada su ljudi u skupinama ulazili u islam, ti si se popeo na minber, poselamio prisutne muslimane i sa suzama u očima rekao: ”Ako sam nekoga udario ili povrijedio, evo mojih leđa neka mi vrati. Ako sam nečiji imetak uzeo, evo moga imetka neka ga uzme, i neka ne strahuje od bilo kakvog prijekora, jer to meni nije svojstveno.”
Neka je salavat i selam na tebe, o Allahov Poslaniče!
saff.ba
