Piše: Mithat ef. Mujović
Nek se Uzviseni Gospodar smiluje Muftiji Zukorliću na njegovoj borbi, izdržljivosti, predanosti i saburu. Dok je bio ziv mnogima je smetao a i sada nakon što je preselio. Smetao im je njegov govor, dostojanstvo, čvrsti stavovi i potezi koje nisu razumjeli. Evo, prošlo je više od šest mjeseci od kada je otisao Gospodaru svjetova a i dalje njegov posmrtni pokret izaziva buru kod ljudi.
Šta vam toliko smeta kod Muftije?
Mezar, mrtvo tijelo, to što i dalje inspiriše desetine hiljada ljudi diljem svijeta? To što mu ljudi poklanjaju svoje proučene Fatihe.
Odakle tolika panika, uznemirenost, zavidnost, mržnja…?
Vadite iz konteksta njegove riječi koje je kazao o mezaru rahmetli Mujage Ademovića koji se danas nalazi na popločanom platou Centralne džamije u Tutinu. A dobro znate da se ne može napraviti paralela između ova dva mezara. Muftija rahmetli je ukopan na travnatom mjestu u Haremu Altun Alem džamije, koje ne smeta nikom, dok je mezar rahmetli Mujage Ademovića, koji je inače bio važna historijska ličnost i veoma značajan za Tutin, na mjestu gdje kada se klanja dženaza namaz mezar nekada zasmeta zbog prevelikog broja ljudi.
Dobro znate da je islamska zajednica u Srbiji predložila porodici Ademović da se taj mezar, koji je donekle sada i ugrožen na tom mjestu izmjesti na travnati dio džamije, baš kao što je smješten danas mezar rahmetli Muftije. Rahmetli Muftija je tu inicijativu podržao. I nije kazao da se mezar izmjesti u gradsko groblje ili selo Mitrova odakle je rodom Mujaga Ademović.
Da smo Muftiju ukopali na platou Altun Alem džamije, na putu, onamo gdje se klanja dženaza, imalo bi smisla praviti paralelu. Dio gdje je Muftija ukopan će biti ograđen, a i sada je zidom odvojen od ostatka harema. U haremu Altun Alem džamije se više ne klanjaju dženaze, a travnati dio se koristio za klanjanje Bajram namaza mada se i tada ne bi napunio.
Svaka čast porodici Zukorlić i Islamskoj zajednici koja je ispravila veliku historijsku grešku. Bilo je tužno da je rahmetli Muftija ukopan u Orlju, bez obzira na želju porodice, u onoj strani, u onom potoku, u onoj šumi, u onom mraku. Zbog osnovane sumnje da je otrovan, postojao je ozbiljan rizik i da neko ukrade njegovo tijelo. Čak i da je on lično imao želju da bude ukopan u Orlju, a to je pitanje vrlo sporno, želja naroda je ispred njegove želje, jer on kao velikan treba biti dostojanstveno ukopan. U onoj strani za 100 – 200 godina mu se vjerovatno ne bi znao mezar, a to je izgleda želja ovih što ga ne vole. Mi kao narod smo položili ispit, ali na popravnom. Šta mislite da je mezar Alije Izetbegovića negdje tamo u nekom selu na Savi? Na što bi to ličilo? Naša djeca, unučad i praunučad će moći proučiti Fatihu velikanu koji je posijao sjeme dobra u divnoj zemlji Sandzaka.
Zao mi je što su cijelu situaciju iskoristili i neki šejhovi da daju svoja mišljenja. Naravno, poštujem mišljenja kada postoje argumenti i razumijem bojazan da se od Muftijinog mezara ne pravi neka vrsta idolatrije. Ali poznavajući njegovu porodicu i našu ulemu u Sandzaku znamo da oni to neće dozvoliti i da će njegov mezar prije biti primjer kako se protiv tih nakaradnih običaja treba boriti. Začudio me je također trud pojedinih šejhova da objašnjavaju kako on nije šehid. Da se ne može reći da je Džennetlija. Začudila me je i njihova negativna reakcija kada su vidjeli fotografiju sa dženaze gdje ima osmijeh na licu. Začudio me je i pokušaj da se demantiraju riječi onih koji su prisustvovali obdukciji i koji su kazali da mu je tijelo nepromijenjeno, ne ulazeći ni u kakve teološke ili naučne rasprave.
Zašto i čemu tolika uznemirenost?
Zašto su neka srca uznemirena što u Novom Pazaru leži naš velikan?
Zašto na Muftiju i nakon njegove smrti gledaju iz negativnog ugla?
Muftija, zaista si poseban!
Poseban si bio živ, poseban si mrtav!
Tvoje riječi, savjeti i ljude koje si ostavio iza sebe će nastaviti da uzdižu baklju islama dok je nas i budućih generacija na ovim prostorima.
Sandžak PRESS
