Televizija Bosne i Hercegovine je 22. novembra 1995. godine, dan nakon što su Alija Izetbegović, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman uz posredstvo SAD-a dogovorili mir u državi, pitala građane iz nekoliko gradova šta oni misle o Dejtonskom mirovnom sporazumu.
Oni mlađi, ali i oni najstariji su pretežno bili stava da je dobro što se rat okončao jer su “sada slobodni” i “život može da počne”.
- Kad sam čuo sinoć srce mi je odmah zadrhtalo, nisam imao riječi. Ni krivi ni dužni smo dugo patili – rekao je jedan čovjek iz Tuzle.
Jedni su pak smatrali da je dobro što je ratu došao kraj, ali da uslovi pod kojima je mir dogovoren nisu pravedni po stanovništvo.
- Neka je potpisano i dobro je, ali ja ne vjerujem da tolike hiljade ljudi mogu i imaju gdje biti u kolektivnom smještaju. On je mene sad poslao u planinu, a moju Semberiju uzeo – riječi su čovjeka iz Janje koji je morao otići na Majevicu.
Neki su pak bili potpuno nezadovoljni što je Dejtonski sporazum potpisan.
- Nije nam dobro čim nam je Brčko ostalo tamo na njihovoj strani, ne valja i gotovo – kazala je jedna žena.
Jedna žena iz Hercegovine ga je doživjela kao gubitak zavičaja.
- Bez obzira što sam ostala bez 28 njih koji su pod crnom zemljom, 18 raseljeno širom svijeta, sinoć je meni bio najteži dan – ostala sam bez zavičaja – kazala je Hercegovka.
Građani su sasvim sigurno bili srećni što je rat u BiH završen, međutim mnogima je taj papir ostavio gorak okus u ustima zbog toga što je podjela teritorija utjecala na njihove živote. Mnogi su bili protjerani sa svojih ognjišta na koja nisu mogli da se vrate i upravo je to ono za čim su žalili tog novembra 1995. godine.
Video pogledajte OVDJE.
hayat
