Odluke o imenovanjima u sigurnosnim institucijama BiH često izazivaju polemike, a najnoviji slučaj vezan za prijedloge kadrova iz Ministarstva sigurnosti BiH nije izuzetak. Prema dostupnim informacijama, na narednoj sjednici Vijeća ministara BiH, koja bi trebala biti održana ukoliko ne dođe do promjena, jedna od ključnih tačaka dnevnog reda odnosi se na izmjene u sastavu Odbora za žalbe policijskih službenika. Ovaj odbor igra važnu ulogu u donošenju odluka po žalbama policijskih službenika koji se ne slažu s odlukama nadležnih institucija. Međutim, prijedlog za izmjenu jednog od članova ovog tijela izazvao je ozbiljne pravne i političke nedoumice, naročito jer bi njegovim usvajanjem došlo do narušavanja etničkog balansa u Odboru.
Prijedlog koji je došao iz Ministarstva sigurnosti BiH, a koji je inicirao sada već razriješeni ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić, predviđa da se na upražnjeno mjesto koje je ostalo nakon penzionisanja Samira Rizve imenuje Ljubomir Kuravica. Ovakvim imenovanjem bi u sastavu Odbora došlo do povećanja broja Srba, čime bi se narušila etnička struktura, jer bi umjesto dosadašnjeg omjera snaga došlo do situacije u kojoj bi u Odboru bilo tri Srbina, dva Bošnjaka i dvoje Hrvata. Ovaj prijedlog izazvao je kritike i negodovanje, a očekuje se da će ga zamjenik ministra sigurnosti Ivica Bošnjak povući s dnevnog reda i umjesto predloženog kandidata imenovati predstavnika iz reda Bošnjaka koji bi preuzeo ulogu predsjednika Odbora.
Osim spornog imenovanja u Odboru za žalbe, dodatne kontroverze izazvao je i prijedlog imenovanja članova Komisije za rješavanje žalbi u postupku sigurnosnog provjeravanja. Ova komisija donosi ključne odluke koje direktno utiču na karijere policijskih službenika, posebno u slučajevima kada se preispituje dodjela ili oduzimanje sigurnosnih dozvola. Ministarstvo sigurnosti BiH predložilo je nekoliko imena za ovu Komisiju, među kojima su Jelena Savić, Srđan Pavlović, jedan pripadnik Obavještajno-sigurnosne agencije BiH (OSA), čije ime nije objavljeno iz sigurnosnih razloga, ali je poznato da pripada bošnjačkoj nacionalnosti, zatim Mustafa Dautović iz Ministarstva odbrane BiH, te Boris Jukić iz Ministarstva pravde BiH.
Posebnu pažnju privuklo je imenovanje Srđana Pavlovića, koji je blizak Nenadu Nešiću. Ova činjenica izazvala je sumnje u transparentnost i nepristrasnost procesa imenovanja, s obzirom na to da je Pavlović već ranije imao korist od Nešićeve političke moći. Naime, krajem decembra 2023. godine, dok je još bio ministar sigurnosti, Nešić je imenovao Pavlovića u Zajednički upravni odbor za zakonito presretanje telekomunikacija, smjenjujući prethodnog člana prije isteka njegovog mandata. Nešić je u svojim izjavama javno priznao da mu je Pavlović prijatelj, te naglasio da će uvijek podržavati svoje drugove, što je izazvalo dodatne sumnje u pogledu objektivnosti njegovih kadrovskih odluka.
Uzimajući u obzir sve ove činjenice, postoji velika vjerovatnoća da će i ovaj prijedlog biti povučen s dnevnog reda. Kritike na račun imenovanja u sigurnosnim institucijama dolaze iz više pravaca – od onih koji naglašavaju nepravičan etnički balans, do onih koji ukazuju na moguće koruptivne radnje i zloupotrebu položaja. Ovi događaji ponovo otvaraju šira pitanja o transparentnosti imenovanja u sigurnosnom sektoru BiH, kao i o političkim uticajima koji često prevagnu nad profesionalnim kriterijima.
U konačnici, ovaj slučaj samo je još jedan primjer složenosti političkih odnosa u Bosni i Hercegovini, gdje se čak i najvažnije institucije sigurnosnog sektora često nalaze u središtu političkih igara. Ovakve odluke mogu imati dugoročne posljedice po povjerenje građana u institucije, ali i po samu funkcionalnost organa koji su od ključnog značaja za stabilnost države. Stoga je neophodno insistirati na potpunoj transparentnosti procesa imenovanja, strogo se pridržavati zakonskih procedura i osigurati da kadrovska rješenja budu zasnovana isključivo na stručnosti i profesionalnim kvalifikacijama, a ne na ličnim i političkim vezama.
S obzirom na sve navedeno, jasno je da politički interesi često nadjačaju principe stručnosti i pravičnosti pri imenovanjima u ključnim institucijama. Ako se ovakva praksa nastavi, povjerenje u sigurnosni sektor BiH moglo bi biti ozbiljno narušeno, što bi imalo dalekosežne posljedice na funkcionisanje države i njen institucionalni integritet. Zato je neophodno insistirati na odgovornosti i transparentnosti u svim budućim odlukama kako bi se osiguralo da sigurnosne institucije ostanu profesionalne i nepristrasne.
