“Nešto najgore što mogu čuti jeste da je ženi najveći fakultet njena djeca. Otkud nekome pravo da osporava studiranje jedne žene na taj način? To se ne može ići na fakultet i biti majka? Ili je to način da muškarci sebi olakšaju, jer žena koja studira zaista treba pomoć i podršku, pa bi babo time morao malo češće SVOJE dijete uzeti na ruke, malo ga ljuljuškati, možda promijeniti i pelene i sl.? No, lakše je gurnuti sve obaveze ženi i reći: “Pa tebi su tvoja djeca najveći fakultet!”A to nisu tvoja djeca, slučajno? Ili su sama nastala u utrobi tvoje žene? Ako već imamo čestite žene koje su krenule za korisnom naukom, trebamo ih #podržati. Uputiti riječi olakšanja.Ako ćemo brak posmatrati kroz prizmu “Ovo su tvoje obaveza, a ovo su tvoje obaveze”, onda takav brak nije prožet ljubavlju i potpomaganjem. Zar ne bismo trebalo biti tu jedno za drugo, potpomagati se u dobru, i da uspjeh jednog ili drugog bračnog partnera bude njihov zajednički uspjeh?Budimo nekome oslonac, ruka podrške. Ako je već jedna žena izrazila volju i želju da studira nešto korisno, ne znači da ne želi osnovati porodicu. Pomozimo takvoj ženi da uspije i na jednom i na drugom polju.”

*** Preuzeto od D. M.Zaista divno razmišljanje jedne posebne sestre. Učimo, trudimo se. Budimo jedni drugima podrška. “Ikre” je za sve nas. I muškarce i žene.Majke podižu djecu, one su stub porodice i trebaju nam stubovi sa znanjem. Ne mora to biti samo fakultet, možemo se nadograđivati, učiti i obrazovati i bez fakulteta. Bitno je imati volju.
Halima Lj