Nebojša Radmanović, poslanik SNSD-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, iznio je svoju teoriju o smjeni sa pozicije srpskog člana kolegijuma u tom domu. On smatra da je njegova smjena bila neizbježna i da je u pozadini tog postupka bila “velika akcija” koja uključuje moćne sile na Balkanu. Prema njegovim riječima, cilj ove akcije bio je eliminirati SNSD iz vlasti na nivou BiH, jer je vladajuća većina u Republike Srpskoj izuzetno stabilna i teško se može mijenjati.
Radmanović je u intervjuu za RTRS izjavio da, prema njegovom mišljenju, moćne sile koje djeluju izvan Balkana nastoje pronaći poslušnike među političkim liderima. Njegova smjena nije rezultat unutrašnjih političkih promjena u BiH, nego je, kako kaže, dio šire političke igre. Te sile, prema njegovim tvrdnjama, pokušavaju promijeniti političke tokove na Balkanu i postaviti na vlast one koji će poslušati njihove zahtjeve.
Iako su spoljne sile uticale na političke odluke, Radmanović je naglasio da SNSD nije bio spreman popustiti u svom stavu prema važnim pitanjima, osobito u vezi s evropskim putem BiH. Za njega, evropska orijentacija BiH i čvrsto zalaganje za očuvanje Dejtonskog mirovnog sporazuma ostaju ključne tačke stranke kojoj pripada. On je posebno istakao da SNSD ne prihvata ulogu visokog predstavnika u BiH, osobito ne u slučaju kada se radi o Christianu Schmidtu, kojeg smatra nelegitimnim. Radmanović ističe da Schmidt ne može mjenjati Ustav BiH, posebno u pogledu novog broja delegata u Domu naroda, kako to traže određene političke stranke.
Ostajući na poziciji da Dejtonski sporazum treba biti implementiran u punom smislu, Radmanović je rekao da su političke stranke koje traže promjene u ustavnom okviru BiH zapravo prekršile osnovne principe tog sporazuma. Na temelju toga, SNSD se protivi visokim predstavnicima koji, po njegovom mišljenju, nemaju pravo nametati zakone u BiH, čime, kako tvrdi, dolazi do napada na najmoćniju političku organizaciju u Republike Srpske.
U kontekstu trenutne političke situacije, Radmanović predviđa da će se situacija u Predstavničkom domu Parlamenta završiti imenovanjem novog člana kolegijuma iz reda srpskog naroda. Međutim, on smatra da je komplikovanija situacija u vezi s Domom naroda, koja se neće riješiti brzo, zbog dubokih političkih nesuglasica.
Pored toga, Radmanović se osvrnuo na suđenje Miloradu Dodiku, predsjedniku Republike Srpske, koje se vodi pred Sudom BiH. On je iznio mišljenje da bi presuda mogla izostati, jer smatra da Tužilaštvo BiH nije dovoljno dokazalo optužnicu protiv Dodika. Smatra da je Christian Schmidt nametnuo izmjene zakona koje su osnova za podizanje optužnice protiv Dodika, te da je to bila greška Tužilaštva BiH. Radmanović je naglasio da bi pravi izlaz za BiH bio dogovor domaćih političkih lidera, a ne nametanje odluka s vanjskih strana.
Za njega, političke odluke koje dolaze izvana ne samo da ugrožavaju unutrašnju stabilnost BiH, već i izazivaju duboku nesigurnost u vezi s budućim političkim smjerom zemlje. Podrška domaćim vlastima u rješavanju političkih pitanja smatra se ključnim za izgradnju stabilnosti, dok bi dalje vanjske intervencije mogle samo pogoršati situaciju.
Ovaj politički okviri i sve kontroverze oko smjene Radmanovića, kao i suđenje Dodiku, postavljaju važno pitanje: može li BiH i dalje napredovati prema evropskim integracijama ako se nastavi s politikama koje uključuju strane pritiske, a ne samo domaće dogovore i suradnju? Ovaj slučaj je zapravo samo jedan od mnogih primjera političkih napetosti u BiH koje se često prelamaju na etničkim linijama i u sporu između unutrašnjih i vanjskih interesa.
Na kraju, čini se da je trenutna politička situacija u BiH rezultat složenih odnosa između unutrašnjih i vanjskih faktora, gdje svaka strana nastoji ostvariti svoje interese. Političke igre koje uključuju visokog predstavnika, sudske procese i prijedloge o izmjenama ustava samo dodatno komplikuju već ionako napetu atmosferu u zemlji. Radmanovićeva teorija o smjeni i njegov stav o političkim pritiscima izvan BiH odražavaju duboku podjelu u načinu na koji se vidi budućnost ove države. Dok jedni smatraju da je nužno uskladiti zakonodavne promjene sa zapadnim standardima, drugi, poput SNSD-a, insistiraju na očuvanju postojećeg ustavnog okvira, vjerujući da bi svako prekomjerno vanjsko miješanje moglo imati negativne posljedice po stabilnost i suverenitet zemlje. Stoga, odgovor na pitanje kako će se BiH kretati naprijed ovisi o spremnosti političkih lidera da postignu kompromis unutar vlastitih okvira, izbjegavajući previše utjecaja izvana koji bi mogao još više polarizirati situaciju.
