Jučer sam sa mojim prijeteljem bio u radnji za prodaju bijele tehnike. Tu sam upoznao jednog insana koji je baš fin i ljubazan. On se baš potrudio da nam objasni i pokaže sve što nas je zanimalo.
Kad sam došao kući, nazvao me onaj isti prijatelj i kaže da je onaj naš brat imao jedno pitanje za mene, ali ga stid spriječio da pita.
“On ima jednu stariju osobu u porodici koja ima nepokretne ruke. Kada joj muž dođe s posla, on joj pomogne da se abdesti. Ali ne može da se abdesti kad je sama kući. Šta da radi?”
Vi znate da ja ovdje sasvim rijetko objavljujem ono što pošaljem kao odgovor i ne želim ni sada da to bude fokus ovog posta.
Ali želim da zapamtiš da tu negdje kraj nas ima jedna osoba koja sa svojim rukama ne može ništa da uradi, ništa, a da redovno klanja namaz. Redovno. Želim da to zapamtiš zbog sljedećeg što ću ti napisati.
Ova nepokretna osoba, Allah je nagradio, zna da čovjek nema opravdanja da izostavlja namaz mimo vakta dok god je pri svijesti. To znači i da zna da je opravdano zakasniti za namazom samo ukoliko se izgubi svijest, svejedno radilo se o zaboravu, spavanju, komi ili čak ludilu.
Može se neko pitati:
Zar nije pretjerano mučiti nepokretne osobe sa namazom?
Ako znaš odgovor na ono prvobitno pitanje, šta da radi ovakva osoba kad je u pitanju abdest, onda ćeš vidjeti dvije stvari:
Prva, koliko je namaz važan da se nipošto ne smije izostavljati.
Druga, koliko su islamski propisi potpuni i kako detaljno tretiraju fizičko, ali i psihičko stanje čovjeka.
Zato je odgovor za ovu osobu bio da nije dužna da se abdesti, i da će u takvom stanju klanjati i bez abdesta, jer Allah ne zadužuje nikoga preko mogućnosti.
Vidite, namaz nije propisan da se iko muči, i nije propisan tako “strogo”, da bi zvučalo strašno kao da se nekome prijeti tom “strogoćom”, već da shvatiš da je on najvažnija veza između tebe i Allaha, veza koju On od tebe traži za tvoje dobro, veza koja znači postojanje ispravnog vjerovanja u tvom srcu, i koja, ako je slaba, sve ostale tvoje veze su još slabije ma koliko ti se činilo da je drukčije.
S toga, ako si pri svijesti, a čim ovo čitaš jesi, onda nikada sebi nemoj dopustiti da svjesno propustiš i jedan namaz.
Jer “vjernicima je propisano da svaki namaz u određeno vrijeme obavljaju.” (Kur’an)

Rusmir Čoković