Uvod
U svom nedavnom istupu, premijer Federacije Bosne i Hercegovine, Nermin Nikšić, detaljno je komentarisao aktuelne političke tenzije koje se odnose na pitanje otplate duga Republike Srpske, ali i širi kontekst institucionalne saradnje i suvereniteta države. U fokusu njegove poruke bila je kritika pokušaja prebacivanja finansijske odgovornosti s jednog entiteta na drugi, kao i apel na poštivanje ustavnih mehanizama i političke dosljednosti. Njegovo obraćanje otkriva složenost političkih odnosa unutar zemlje i ukazuje na pokušaje manipulacije pravnim okvirima zarad partikularnih interesa.
Razrada
Nikšić je, govoreći o značaju kontrole zračnog prostora, istakao da je djelovanje BHANSA-e (Bosanskohercegovačka agencija za pružanje usluga u zračnoj plovidbi) jedan od ključnih pokazatelja državnog suvereniteta. On podsjeća da je upravo u periodu 2010–2014., kada je i SDP BiH bio dio Vijeća ministara, ostvaren značajan napredak na ovom planu. U kontekstu trenutnih dešavanja, izražava sumnju da politički akteri iz Republike Srpske sada koriste zakonodavni okvir samo kada im to ide u prilog.
U svjetlu presude koja navodno ide na štetu Bosne i Hercegovine, Nikšić primjećuje kako se državi pokušava nametnuti obaveza otplate duga RS-a, nakon čega bi, prema predloženom scenariju, BiH trebala tužiti RS kako bi refundirala ta sredstva. Premijer smatra takav pristup neprihvatljivim i upozorava da realizacija tog prijedloga zavisi od više faktora:
-
Saglasnosti Predsjedništva BiH
-
Podrške Parlamenta BiH
-
Usvajanja budžeta koji bi uključivao takve stavke
Nikšić otvoreno tvrdi da ne vjeruje u realnost tog scenarija, ističući kako je apsurdno očekivati da Federacija BiH preuzme obavezu otplate duga entiteta koji je godinama propagirao secesionističke stavove. I dok se ti isti akteri pozivaju na vladavinu prava, istovremeno zanemaruju ključnu činjenicu – da je Vlada RS lično garantovala otplatu tog duga.
Rješenje ovog problema, prema Nikšiću, uopće nije komplikovano. Na sjednici Fiskalnog vijeća, kada je Federacija glasala protiv prijedloga da preuzme tu obavezu, istovremeno je predloženo rješenje:
-
Republika Srpska može izmiriti dug vlastitim sredstvima, kao jedan od akcionara Centralne banke BiH.
-
Dodatna sredstva mogu se izdvojiti iz budžeta RS-a, čime bi entitet samostalno preuzeo odgovornost za svoje obaveze.
Ukoliko to ne bi bilo dovoljno, i Vijeće ministara BiH ima mogućnost da pokrije nedostajući dio, ali uz podnošenje regresne tužbe prema RS-u.
Međutim, Nikšić ukazuje na praktične prepreke ovom pristupu. Naime, iskustvo Vlade Federacije u radu sa Upravnim odborom Uprave za indirektno oporezivanje BiH pokazuje da se ni osnovni zadaci, poput usvajanja koeficijenata za privremeno poravnanje, ne mogu realizovati mjesecima. On upozorava da bi Federacija, ukoliko bi preuzela otplatu duga, mogla dugo čekati povrat sredstava, pri čemu bi snosila posljedice tuđe neodgovornosti.
Stoga, Nikšić jasno zaključuje da se Federacija ne može osloniti na mogućnost regresne tužbe kao rješenje ovog problema. Time zapravo šalje poruku da je jedina održiva opcija ona u kojoj RS sam snosi finansijske posljedice svojih postupaka.
Zaključak
Iz Nikšićevog obraćanja može se izvući nekoliko važnih poruka:
-
Zračni prostor i njegov nadzor simboliziraju suverenitet BiH, i ne smije se dozvoliti njegovo ugrožavanje.
-
Finansijske obaveze entiteta moraju ostati unutar njihovih nadležnosti – prebacivanje tih odgovornosti podriva institucionalnu stabilnost.
-
Politička dosljednost mora postojati – nije prihvatljivo da se zakoni i ustav koriste selektivno, samo kada to nekome odgovara.
-
Regresne tužbe nisu efikasan mehanizam u kontekstu složenih odnosa i birokratskih opstrukcija u zemlji.
Nikšićeva poruka ukazuje na dublji problem – nedostatak političke odgovornosti i sistemske koordinacije između entiteta. Njegovo odbijanje prijedloga koji bi doveo do toga da Federacija BiH finansijski iznosi dug koji je garantovan od strane RS-a jeste pokušaj očuvanja institucionalne jednakosti i poštivanja zakonskih procedura. U konačnici, ključ za rješavanje ove krize leži u vraćanju povjerenja u državne institucije i odbacivanju političkih manipulacija koje ugrožavaju suverenitet i pravnu stabilnost Bosne i Hercegovine.
Ovaj slučaj dodatno oslikava širu političku klimu u Bosni i Hercegovini, gdje se umjesto dosljedne saradnje među entitetima, često svjedoči pokušajima instrumentalizacije državnih institucija u korist uskostranačkih interesa. Premijer Nikšić kroz svoje istupe insistira na principima odgovornosti, pravne jednakosti i transparentnosti, jasno stavljajući do znanja da nema budućnosti za Bosnu i Hercegovinu ukoliko se ne osigura pravedan odnos među njenim dijelovima. Stoga, njegov stav nije samo politička poruka trenutnog otpora, već i poziv na dugoročnu promjenu paradigme u kojoj će državni interes konačno biti iznad entitetskih kalkulacija.
