IslamBosna.ba– Ja volim nositi hidžab. Osjećam se jako lijepom. Čak iako je moja duhovnost u hinduizmu, a ne islamu, ja nosim hidžab jer me uljepšava i čini jedinstvenom. Tužni dio priče je što dobijam ‘ljutite’ poglede od nepoznatih. Ali, to mi ne smeta, oni me ne poznaju, i ne mogu me povrijediti. A, čak i kad bulje u mene, osjećam se jakom i snažnom. Ne nosim hidžab jer mi je rečeno da to uradim, nosim hidžab jer sam JA to odabrala. Adreena (Hinduskinja, Kalifornija, SAD)
Ja sam kršćanka koja ima sklonosti prema islamu, jer smatram muslimanke lijepim i umjerenim. Imala sam zadovoljstvo da provedem 16 sedmica sa tri muslimanke tokom časova psihologije. Moja prijateljica Sara mi je pokazala kako da nosim hidžab i nosila sam ga u svoju crkvu. Mislim da je jako lijep, sa ili bez šminke. Lucille
Esselamu alejkum svima. Ovo je moj prvi hidžab. Od avgusta ove godine nosim hidžab u potpunosti. Izabrala sam da nosim hidžab kao nemuslimanka kako bih izbjegla neželjenu i nepoželjnu pažnju suprotnog pola. Od tada sam prešla na islam. I sada nosim hidžab da bih zadovoljila svog Tvorca. Naučila sam da hidžab nije samo marama već je način života. Sviđa mi se što nosim hidžab i pozivam sve muslimanke i nemuslimanke da ga nose. Shasmeen Scott (SAD)
Ja sam Shante iz Južne Afrike, Cape Town. Ja podržavam Svjetski dan hidžaba i nosim ga onoliko često koliko mogu, međutim nosim ga u tajnosti od porodice. Ne nosim hidžab kad izlazim sa roditeljima jer ga ne odobravaju jer smo kršćani. To me rastužuje jer bih voljela nositi hidžab, osjećam se zaštićenija i poštovanija kada nosim hidžab. Niko ne gleda na tvoje tijelo sa nepoštovanjem. Jedina stvar koju vide, kada nosite hidžab, je vaša stvarna ljepota koja isijava iznutra. Učim o islamu i istražujem koliko je lijepa ova vjera. Čitanje o islamu me naučilo da postanem bolja osoba. Nadam se da ću jednog dana svakodnevno nositi hidžab bez skrivanja od ljudi koje volim. Shante (Južna Afrika)
Ja sam iz Buenos Aieresa, Argentina i rođena sam kao kršćanka. Tokom mog tinejdžerskog perioda moja porodica je prešla na protestantizam, ali moja vjera je već bila izgubljena. Sa 15 godina krenula sam u potragu za istinom i pronašla sam u mom traženju islam. Nakon godinu dana počela sam nositi hidžab, a sljedeće godine sam prešla na islam.Hidžab mi nikad nije nametnut. Od prvog dana osjećala sam se sigurnom i lijepom. On šalje sljedeću poruku- Ja sam žena i nisam objekt u kojeg ćete zuriti kao komad mesa. Ja sam vjernica i ne možete se igrati sa mnom. Ja sam društveno i intelektualno biće.
Moja porodica se godinama protivila dok nisu shvatili šta mi znači- moj identitet kao muslimanke, moju ljubav prema Stvoritelju. Proživljavam diskriminaciju, ali nije me briga. Čvrsto vjerujem u moje ideje i nekoliko osoba koje ne vide dalje od svog nosa neće promijeniti moje mišljenje. Srećom, živim u zemlji u kojoj su ljudi shvatili istinu o islamu i podržavaju ono što radim. U zemlji koja je izuzetno vlažna i vruća iskušana sam da ga ne nosim, ali to je jače od mene. Volim hidžab a ni vrućina ni neznalice ne mogu ga odvojiti od mene. Sada kada sam na univerzitetu imam veliku podršku svojih profesora i kolega. Ovog 1. februara namjeravam napraviti prvi Svjetski dan hidžaba u Argentini. Karina (Argentina)
Ja sam kršćanska sveštenica u Americi. Iako ne nosim uvijek hidžab, često to radim tokom molitvi, svakodnevnici, pa čak i u crkvi. Bog mi je poslao veliki broj divnih prijatelja muslimana. Stvarno, ne bih mogla zamisliti svoj život bez njih. Oni su bili tu za mene tokom dobrih i loših vremena. Pojedini kršćani se ne slažu sa mnom o ovom pitanju, ali oni nisu Bog. Moj Bog kaže da je to dobro. Rekla sam im ukoliko im se to ne sviđa onda je to loše.
Postoji previše licemjera u svim kršćanskim filmovima u Starom zavjetu i Evanđelju. Žene su ga nosile. Marija, majka Isusova je uvijek predstavljena kako nosi hidžab na našim krščanskim slikama. Katoličke opatice nose hidžab. Afrikanke pokrivaju glave odjećom. U velikom broju katoličkih crkvi, žene se pokrivaju prije ulaska na molitvu. To je njihovo uvjerenje na osnovu njihovog tumačenja Isusovog učenja.
Kršćanke u velikom dijelu svijeta nose hidžab, a ipak imaju drskosti da kritikuju muslimane (muslimanke) zbog hidžaba! Previše kršćana diskriminira muslimane. Pa, ja i veliki broj mojih kršćanskih prijatelja poznajemo značenje poštenja i pravednosti. To ću propovijedati sve dok ne umrem! Posvećujem ovo svim mojim prijateljima muslimanima. Elhamdulillah. Adrienne Anne Hickman (SAD)
Ja zapravo nosim hidžab u tajnosti. Ja sam kršćanka i Čiroki Indijanka iz Mineapolisa, i hidžab ovdje nije baš nešto prihvaćen. Teško je dobiti podršku od prijatelja i rodbine. Stoga, ja nosim hidžab onda kad znam da neću naletjeti na nikoga od njih.
Osjećam se mnogo ugodnije kada sam pokrivena. Hidžab me privlači već neko vrijeme i Svjetski dan hidžaba je prvi dan kada ću ponosno nositi hidžab pred mojim prijateljima i porodicom. Nadam se da ću pronaći hrabrosti da nastavim sa nošenjem hidžaba i u danima koji dolaze. Teško je biti bez podrške, ali mislim da sam pronašla istinu u hidžabu.
Osjećam se boljom osobom kada ga nosim. Stalno me podsjeća na molitve i da budem ljubazna. Nadam se da će ovaj dan pomoći i drugima da pronađu radost u nošenju hidžaba, kao što ga ja sada nalazim. Juliana (SAD)
Story of a Non-Muslim Hijabi
Od kako sam počela nositi hidžab prema meni se drugačije ponašaju. Što se tiče negativne strane, pojedine osobe me izbjegavaju. Oni će preći na drugu stranu u dućanu ili okrenuti glavu. Pojedini će me samo zlo pogledati. Niko mi nije rekao ništa negativno, iako su pojedinici nečujno mrmljali. To je njhovo ponašanje prema meni. Oni možda misle da sam terorista ili su možda uplašeni.
Veliki broj stvari koje sam nedavno vidjela pokazuju neznanje. Mrze Sike jer misle da su muslimani. Mrze muslimane jer misle da su svi teroristi. Nadam se da ću pojedine neznalice prosvijetliti tako da znaju da u svim vjerama postoje dobri i loši ljudi. Nadam se, da ću pomoći ljudima da nauče da ne sude ljudima na osnovu njihovog izgleda već po srcima.
S pozitivne strane, više muškaraca mi otvara vrata kada ulazim i izlazim. Pojedine žene me pitaju zbog čega nosim hidžab (valjda zbog toga što sam bijela, ili misle da ne izgledam kao muslimanka). Počela sam nositi marame kao pokrivalo za glavu, ali nisu mi dobro stajale na glavi. Zato sam pokušala sa jednodijelnim hidžabom i mnogo više mi se sviđa. Djelimično sam počela iz zdravstvenih razloga, a djelom da budem skromnija. Znam da kršćani i Jevreji su također pokrivali glave cijelo vrijeme. Neki to i dalje rade.
Ja sam kršćanka i moja vjera također govori ženama i muškarcima da budu skromni u oblačenju. Sigurna sam da je to lična stvar svake žene koja nosi hidžab. Poznajem muslimanke koje ga ne nose. Dakle, to je stvar izbora ovdje u SAD-u. Zahvalna sam na vjerskoj slobodi u mojoj zemlji tako da svaka vjera može obožavati Boga na svoj način.
Vjerujem da se svi mole jednom Bogu, da li ga zvali Allah, Jehova, Nebeski Otac ili drugačije. Ovaj svijet bi bio bolje mjesto ukoliko bi se ljudi međusobno voljeli, a ne mrzili. Nedavno sam u bolnici razgovarala sa jednom ženom o mom hidžabu. Ne znam da li je muslimanka, ali pretpostavljam da nije. Bila je puna poštovanja i radoznala. Pričala sam s njom oko 15 minuta. Jedna po jedna osoba, možda će ljudi razumijeti i više saznati o onima koji izgledaju drugačije od njih.Kathryn Van Gompel (SAD)
IslamBosna.ba
