Piše: Anes Fejzić
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, probudio bi se nakon pola noći, pa bi ustao i potirao lice rukom otklanjajući tako pospanost s lica, zatim bi uzeo misvak i čistio svoja mubarek usta. Kada bi završio, podigao bi glavu prema nebesima i u dubokoj i mirnoj noći počeo razmišljati o Allahovoj uzvišenosti, učeći ajete iz sure Alu Imran: “U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana zaista su znamenja za razumom obdarene, za one koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. ‘Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u Vatri! Gospodaru naš, onoga koga Ti budeš u Vatru ubacio, Ti si već osramotio, a nevjernicima neće niko u pomoć priteći. Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru: ‘Vjerujte u Gospodara vašeg!’ – i mi smo mu se odazvali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima. Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, doista, Svoje obećanje ispuniti!’”, pa sve do posljednjeg ajeta ove sure: “O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite!” Zatim bi ustao i dohvatio mijeh sa vodom, pa bi uzeo abdest perući dobro dijelove tijela, a onda bi ustao da klanja. (Buhari)
Nekada bi Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, zikrio prije nego što bi počeo da klanja noćni namaz, kako bi se pripremio za noćni namaz. Rebia el-Džureši pripovijeda: “Upitao sam Aišu: ‘Čime je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, počinjao noćni namaz?’, a ona je odgovorila: ‘Donio bi deset tekbira izgovarajući ‘Allahu ekber – Allah je najveći’, deset bi puta rekao ‘el-hamdulillah – neka je hvaljen Allah’, deset bi puta rekao ‘subhanallah – neka je slavljen Allah’, također bi deset puta rekao ‘la ilahe illallah – nema boga osim Allaha’ i naposljetku bi deset puta zatražio oprost. Zatim bi deset puta proučio dovu: ‘Allahummagfir li vehdini! – Allahu, oprosti mi i uputi me!’, te bi deset puta zamolio sljedeće: ‘Allahumme inni euzu bike mined-diki jevmel-hisabi! – Allahu, Tebi se utječem od tjeskobe na Sudnjem danu.’” (Ahmed i Ebu Davud, hadis je sahih)
Nakon toga počeo bi klanjati noćni namaz. Ponekad bi noćni namaz počeo izgovarajući sljedeće zikrove: “Allahu, Gospodaru Džibrila, Mikaila, Israfila, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Poznavaoče javnog i tajnog, Ti ćeš presuditi Svojim robovima u onome u čemu su se razilazili. Uputi me na istinu oko koje se ljudi razilaze, Ti jedino možeš uputiti koga želiš na Pravi put.” Kur’an bi učio polahko i razgovijetno; kada bi proučio ajet u kojem se spominje milost, zamolio bi Allaha da mu se smiluje, a ako bi naišao na ajet u kojem se spominje Allahova kazna, zamolio bi Allaha da ga sačuva od nje. Ako bi se u ajetu veličao Allah, i on bi izgovorio riječi kojima bi veličao Allaha. (Muslim)
Dugo bi stajao na kijamu. Ako bi ostajao dugo na kijamu, klanjao bi manji broj rekata, a ako bi učio kraće na kijamu, klanjao bi više rekata.
Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Jedne noći klanjao sam sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je stajao toliko dugo sve dok nisam poželio nešto loše.” Ashabi upitaše: “A šta si poželio?”, a Abdullah odgovori: “Poželio sam da sjednem i ostavim Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da stoji.” (Buhari)
Opisujući kakvo je bilo učenje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Aiša, Allah njome bio zadovoljan, kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao bi po cijelu noć, pa bi proučio sure El-Bekara, Alu Imran i En-Nisa. Kada bi proučio ajet u kojem se nalazi radosna vijest, dovio bi Allahu i nadao se, a kada bi proučio ajet u kojem se nalazi zastrašivanje, dovio bi Allahu i tražio zaštitu od Njega.” (Ez-Zuhdu ver-rekaik, hadis je dobar)
U danima iskušenja, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posvetio bi se ibadetu i svoje brige kazivao Gospodaru. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u noći uoči Bitke na Bedru klanjao je i plakao sve dok nije svanulo, dozivajući i moleći svoga Gospodara. Alija b. Ebu Talib, radijallahu anhu, kaže: “Svi smo spavali osim Allahovog Poslanika, koji je bio ispod drveta, klanjao i plakao sve do svanuća.” (Ibn Huzejma, predaja je sahih)
Dugo bi ostajao i na rukūu, gotovo jednako dugo kao i na kijamu. Na rukūu bi izgovarao: “Allahu, pred Tobom činim rukū, u Tebe vjerujem, Tebi se predajem, na Tebe se oslanjam. Ti si moj Gospodar. Pred Tobom su skrušeni moj sluh, vid, moja krv, moje meso i kosti i nervi, sve je pokorno Allahu, Gospodaru svih svjetova. Slavljen neka je Silni, Gordi i Veliki.” (Muslim)
Pred kraj života veoma je često na rukūu i sedždi izgovarao sljedeće riječi: “Slavljen neka si, Allahu, Gospodaru naš, i Tebi hvala. Allahu, oprosti mi.” Aiša, Allah njome bio zadovoljan, upitala ga je zbog čega uči taj zikr koji ranije nije izgovarao, pa joj je odgovorio: “Gospodar moj me je obavijestio da će mi poslati nagovještaj moje smrti i kada sam ugledao taj nagovještaj, počeo sam što češće veličati svoga Gospodara. Nagovještaj moje smrti jeste objavljivanje sure En-Nasr: ‘Kad Allahova pomoć i pobjeda dođu, i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao.’” (Buhari)
Aiša, Allah njome bio zadovoljan, kazala je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, svaki je put, nakon što je objavljena sura En-Nasr, u namazu učio: “Subhaneke rabbena ve bi hamdike. Allahumagfir li! – Slava i hvala neka je Tebi, Gospodaru naš! Moj Allahu, oprosti mi!’” (Buhari)
Na sedždi bi ostajao gotovo isto koliko i na rukūu i tom prilikom upućivao bi Allahu dove i izgovarao različite zikrove i veličao ga. Ebu Zerr, radijallahu anhu, kazuje: “Upitao sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji zikr treba učiti na sedždi, i on mi je odgovorio: ‘Zikr koji je Allah odabrao melekima: Subhanallahi ve bi hamdihi! – Neka je slavljen i hvaljen Allah!’” (Muslim)
A nekada bi na noćnom namazu izgovarao i ovu dovu: “Allahumme leke sedžedtu ve bike amentu, ve leke eslemtu. Sedžede vedžhi li-l-lezi halekahu ve savverehu ve šekka sem’ahu ve besarehu. Tebarekellahu ahsenul-halikin! – Allahu moj, Tebi sedždu činim i u Tebe vjerujem; Tebi sam se potpuno predao. Lice moje na sedždu pada Onome Koji ga stvori i uobliči, i Koji je, na njemu, osjetila za sluh i vid otvorio: Blagodaran je Allah, najljepši Stvoritelj.” (Muslim)
Nakon što bi završio sa noćnim namazom, probudio bi svoju suprugu kako bi zajedno sa njim klanjala vitr-namaz (Buhari). Klanjao bi tri rekata vitr-namaza: na prvom bi učio suru El-A’la, na drugom suru El-Kafirun, a na trećem rekatu suru El-Ilhas. Ponekad bi pored sure El-Ihlas proučio i sure El-Felek i En-Nas (Ahmed, sahih). Nakon što bi klanjao vitr-namaz, tri puta bi rekao: “Subhanel melikil kuddus! – Slavljen neka je Vladar sveti, slavljen neka je Vladar sveti, slavljen neka je Vladar sveti!” (Ahmed, sahih). Treći put kada bi izgovarao ovaj zikr, otegao bi i povisio glas.
Nekada bi Allahov Poslanik, sallallahu aljehi ve sellem, u toku noći izašao iz svoje kuće prema džamiji ili bi otišao do svoje kćerke Fatime. Alija, Allah njime bio zadovoljan, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao jedne noći i upitao ih: “Zar ne klanjate?” Alija dalje pripovijeda: “Ja sam mu odgovorio: ‘Allahov Poslaniče, naše su duše u Allahovoj ruci, pa kada On hoće da nas probudi (radi klanjanja noćne nafile), On to i učini!’” Nakon tih njegovih riječi, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vratio se ne rekavši mu ništa. Dok je odlazio, Alija je čuo kako se udario po svome bedru i proučio 54. ajet iz sure El-Kehf: “…ali je čovjek, više nego iko, spreman da raspravlja!” (Buhari). Iz ovog hadisa može se zaključiti da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovaj ajet nije proučio Aliji, radijallahu anhu, jer je znao da je Aliji jasno kako njegov odgovor, u kojem se poziva na sudbinu, nije pravi odgovor, te da Alija i Fatima nisu bili u stanju klanjati, ali je to Aliju bilo stid reći. Iz ove predaje možemo uočiti da je skromnost Alije, Allah njime bio zadovoljan, bila velika, jer on lično prenosi ovaj hadis iako je u tom hadisu ukoren.
Kada bi završio sa namazom i drugim obavezama, u zadnjoj šestini noći, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, legao bi i odspavao do zore. Aiša, Allah njome bio zadovoljan kaže: “Allahovog Poslanika zora nije zatjecala kod mene drugačije nego na spavanju.” (Buhari)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spavao bi sve dok Bilal, Allah njime bio zadovoljan, ne bi počeo učiti ezan za sabah-namaz i tada bi se probudio i počeo novi dan, obasjan svjetlošću plemenite poruke koju je donosio čovječanstvu.
El-Asr, br. 98.
n-um
