„I POSLIJE RATA JE RAT“
JEDNA LIČNA „BITKA“ sa „Djecom SDA“ …
Poštovani građani BiH
Ovu kratku ličnu priču posvećujem svima vama koji ste morali voditi “bitke”, jer su se na vašem časnom životnom putu našla „Djeca SDA“.
Također, razlog za objavu ove priče jesu moji dragi saborci iz Bužima, jer mi je posebno važno da su oni upoznati sa pravom istinom.
Dobro je da ovo što ću ovdje napisati mogu pročitati i svi građani BiH, i da ovo istinu mogu uzeti u obzir kada donose svoj sud o današnjim vlastodršcima „Djeci SDA“.
Ne tako davne 2019. godine, svjestan svojih profesionalnih mogućnosti, a na osnovu radnog iskustva stečenog tokom 19 godina rada u BH Telecom-u, odlučio sam se kandidirati za poziciju Direktora Direkcije BH Telecom-a u Bihaću.
Motiv za moju odluku pronašao sam u ličnoj procjeni, da kompaniji u kojoj radim mogu doprinijeti puno više sa pozicije direktora direkcije nego sa pozicije Inspektora.
Važno je da kažem, da je ukupan iznos mjesečnih primanja (plata + službena putovanja), koji sam ostvarivao kao Inspektor veći od plate Direktora direkcije.
Prema tome moj motiv je bio profesionalan i plemenit.
Sa svojom namjerom upoznao sam Generalnog direktora BH Telecom-a.
U tom razgovoru mi je jasno dao do znanja da on, shodno svojim ovlaštenjima i važećoj proceduri, može samostalno donijeti riješenje o imenovanju v.d Direktora direkcije Bihać.
A onda, nakon što se složio i time da sam zadovoljavaljuće kadrovsko rješenje sa aspekta stručnosti i radnog iskustva, rekao je da on takvo riješenje ne može izdati bez saglasnosti SDA USK.
Bio sam šokiran tom činjenicom, ali sam pomislio da ni to neće biti problem, ako se obratim SDA USK i u regularnoj proceduri pokažem da posjedujem nivo stučnog znanja koji zahtijeva pozicija direktora direkcije.
Kontaktirao sam ljude iz kadrovske komisije SDA USK i jedan od njih mi je jasno dao do znanja, da se oni u kadrovskoj komisiji ne pitaju ama baš ništa. Njihove odluke su samo puka formalnost, jer iza svake njihove odluke suštinski stoji odluka Šemsudina Dedića (tadašnji predsjednik SDA USK). Drugim riječima, kadrovska komisija svoje aktivnosti provodi formalno, a odluku u ime komisije isključivo donosi Šemsudin Dedić.
Posumnjao sam u istinitost ove informacije i inzistirao sam da kadrovska komisija SDA USK zaprimi moju biografiju, program rada za poziciju direktora direkcije, kao i ostalu neophodnu dokumentaciju.
Rekli su mi da će moju dokumentaciju primiti, ako im dostavim i dokaz da sam član SDA. Kontakirao sam svog ratnog druga, zlatnog ljiljana, aktivistu SDA iz Bužima i on me evidentirao kao člana SDA Bužim.
Vijest, „Nijaz Nanić hoće da bude direktor Telecom-a“ brzo se proširila među SDA-ovcima Bužima, te su me počeli zvati i uvjetovati sa svojom eventualnom podrškom. U kadroskoj komisiji SDA USK bio je i jedan član SDA iz Bužima.
Ratni drug koji mi je „sredio“ članstvo u SDA uvjetovao je svoju, a samim time i podršku SDA Bužima. Tražio je da mu zaposlim sina nakon što postanem direktor.
Rekao sam mu ovako: „Ti imaš sina, ima sina i tvoj rođak, ima sina i tvoj komšija, ima sina i tvoj ratni drug i drugi imaju sinove. Za mene su svi oni, nečiji sinovi. Ako bude zapošljavanja, jedini mogući način za bilo čijeg sina da se zaposli jeste taj da se javi na oglas i u proceduri prijema u radni odnos pokaže da je upravo on najbolji kandidat“.
Istaknuću ovdje samo jednu od MNOGIH UVREDA, koje su mi tih dana upućivane zbog moje namjere da se kandidiram za poziciju direktora direkcije BH Telecom-a.
Jer, kako oni tada rekoše, ima nas još koji smo se „začešljali“ za tu poziciju.
Naime, tadašji član kadrovske komisije SDA USK iz Bužima rekao je da će on, biti protiv mene iz razloga što ja nikada ništa nisam dao za SDA. Ovo „Dijete SDA“ je vuklo rangu po pijesku, onda kada sam ja krvario za državu u kojoj on slobodno živi. Svu srdžbu zbog njihovog bezobrazluka i drskosti uspio sam potisnuti duboko u sebi. Ni sam više ne znam od kud mi tolika snaga da tada budem dovoljno strpljiv i da ne učinim ništa zbog čega bi se i sam kasnije kajao.
O svemu sam informisao Šesudina Dedića, koji je ostao nijem i bez poduzimanja bilo kakvih aktivnosti po tom pitanju.
Sve ovo što mi se dešavalo, sasvim slučajno jedne prilike, ispričao sam dvojici radnih kolega, koji rade u Direkciji Zenica i koji su istaknuti članovi SDA ZDK.
Nisu se mogli pomiriti time da se bilo tko iz SDA stranke može tako ponašati preme meni kao stučnoj osobi, a posebno zbog činjenice da sam rođeni brat generala Izeta Nanića, heroja oslobodilačkog rata.
Inzistirali su da se javim Bakiru Izetbegoviću, jer po njihovom mišljenju on to neće dozvoliti i sigurno će obezbijedit uvjete za transparentan i neovisan rad kadrovske komisije.
Najavio sam se za razgovor i nakon tri sedmice uspio dobiti termin za razgovor sa Bakirom Izetbegovićem. Razgovor je trajao sahat vremena.
Bio je to moj prvi susret sa Bakirom, pa sam iskoristio priliku da ga ukratko upoznam sa svojom biografijom i sa aktivnostima koje su me dovele do njega.
Moj zahtjev prema Bakiru Izetbegoviću je bio je isti kao i prema Šemsudinu Dediću. Tražio sam od njega da obezbijedi uvjete za transaprentan i neovisan način rada kadrovka komisija SDA USK.
Kratko ću sažeti ono što mi je Bakir Izetbegović rekao na kraju tog susreta:
Ja o tebi nište ne znam, osim da dolaziš iz časne porodice rahmetli generala Izeta Nanića. Javi se Šemsudinu Dediću, on te poznaje bolje nego ja. Siguran sam da će on to riješti na ispravan način.
Prije nego što sam otišao od njega, uspio sam mu reći da on, sada nakon sat vremena provedenog u razgovoru sa mnom zna više o meni, nego što o meni zna Šemsudin Dedić.
Kanceleriju sam napustio razmišljajući o tome kako me čovjek otrese i vrati na početak. Vrati me tamo, gdje sam svoju bitku započeo prije više od godinu dana.
Nakon ovog razgovora i onoga kroz šta sam ranije prošao, odustao sam od kandidature.
Napomena: Nisam spominjao imena svih aktera u ovoj priči da ne opterećujem čitaoce.
Oni su i onako nebitni, jer kako narod reče „riba smrdi od glave, a ne od repa“.
Nijaz Nanić
