Na službenoj stranici bivšeg premijera Federacije BiH, Fadila Novalića, koji trenutno boravi u zatvoru u Vojkovićima, objavljen je tekst u kojem izražava svoje zadovoljstvo informacijama koje dolaze iz Sjedinjenih Američkih Država. Novalić je, kako tvrdi, oduševljen viješću da se organizacija USAID gasi, uz tvrdnje da su njihove aktivnosti bile usmjerene prema rušenju nepodobnih režima. U njegovoj izjavi dominira snažan kritički ton prema USAID-u, kojeg opisuje kao “zločinačku hobotnicu”. Dodaje da su njihovi plaćenici montirali pravne slučajeve u BiH, za što su navodno dobili ogromne svote novca.
Prema Novaliću, novi administrativni ljudi u SAD-u sada javno priznaju da je svrha USAID-a bila podrška organizacijama i političkim akterima koji su služili njihovim interesima. On dalje tvrdi da je uz pomoć tih sredstava formirano nekoliko političkih stranaka u BiH koje su sada pod istragom Tužilaštva. Jedna od tih stranaka, prema njegovim riječima, osumnjičena je zbog korupcije, dok je druga u centru pažnje zbog moguće povezanosti s narkokartelom.
Novalić također spominje da je tijekom suđenja u slučaju “Respiratori” doživio bizarne pritiske, uključujući proglašavanje tužilaca „herojima mjeseca“ i stavljanje svog imena na crnu listu zbog jednog pisma upućenog penzionerima. Za njega, sve ovo ukazuje na nezdravu i neprirodnu dinamiku između pravosudnih institucija i međunarodnih faktora, koji su, prema njegovom mišljenju, iskoristili pravdu u BiH za političke ciljeve.
Svi ovi događaji, prema Novaliću, predstavljaju “tužnu vijest za plaćenike i izdajice”, kako ih naziva, koji širom svijeta podržavaju interese stranih zemalja na štetu svojih vlastitih nacija. Ipak, on ističe da su za istinske borce za slobodu i suverenitet ove vijesti zapravo razlog za slavlje, jer znači kraj utjecaja takvih organizacija kao što je USAID.
Ovaj stav bivšeg premijera jasno odražava njegovu duboku sumnju u ulogu međunarodnih organizacija i njihov utjecaj na domaću politiku. Iz njegove perspektive, suđenje koje se vodi protiv njega nije samo pravno pitanje, već i simbolički obračun sa stranim, kako ih on naziva, “plaćenicima”, koji su koristili sredstva kao što su USAID za potkopavanje političkog sistema i suvereniteta BiH.
Iako mnogi mogu smatrati ove tvrdnje politički motiviranim i bez konkretnih dokaza, njegov izričaj ukazuje na duboko ukorijenjeno nepovjerenje prema vanjskim utjecajima u Bosni i Hercegovini. S obzirom na političku dinamiku i kritiku koju često upućuje prema međunarodnim organizacijama, teško je zanemariti njegovu retoriku koja se uvelike oslanja na populizam i prikazivanje sebe kao borca protiv vanjskih neprijatelja.
Novalićevi sljedbenici i podržavatelji ovu izjavu doživljavaju kao pozitivan pomak i vijest koja označava kraj negativnog utjecaja koji strane organizacije, poput USAID-a, navodno imaju na BiH. No, s obzirom na različite političke poglede unutar zemlje, reakcije na ovakve izjave bit će podijeljene. Za jedne, Novalić je simbol borbe protiv nepoželjnih vanjskih utjecaja, dok će drugi ovu priču doživjeti kao dokaz političke manipulacije i pokušaj prikrivanja stvarnih problema s pravdom u BiH.
Zaključno, iako je tvrdnja o gašenju USAID-a zvučna i odjekuje među Novalićevim pristalicama, čini se da cijeli slučaj nosi i šire političke konotacije. Ne samo da se radi o pravnim pitanjima, nego i o snažnim političkim porukama koje mogu oblikovati budućnost političkog života u BiH. Iako je teško predvidjeti sve posljedice koje će proizaći iz ovih izjava, jasno je da Novalić i dalje ostaje figura koja svojim djelovanjima izaziva velike podjele, ali i izaziva snažnu reakciju među različitim političkim akterima u zemlji.
Ovaj slučaj također ukazuje na duboku političku polarizaciju koja postoji unutar BiH. Svaka izjava, svaka tvrdnja, pa čak i pravni procesi, doživljavaju se kroz prizmu političkih interesa i ideoloških podjela. Bivši premijer Novalić svojim izjavama pokušava stvoriti narativ koji se protivi vanjskom utjecaju i, prema njegovim riječima, međunarodnoj manipulaciji. Međutim, za mnoge političke analitičare, takvi istupi nisu samo politički nego i strategija koja ima za cilj mobiliziranje određenih biračkih tijela i jačanje političkog utjecaja. Ovaj sukob između internih i eksternih faktora ostaje u središtu političkog života BiH i sigurno će imati dugoročne posljedice, kako na unutarnju političku stabilnost, tako i na odnos zemlje prema međunarodnoj zajednici.
