U okolini Rima, talijanska državljanka Giselle Cardia postala je poznata zbog tvrdnji koje su izazvale veliku pažnju hodočasnika i katoličkih zajednica. Naime, Giselle je tvrdila da kip Djevice Marije, smješten u njenom domu, izlučuje krvave suze, što je navodno privuklo mnoge vjernike koji su dolazili u njeno naselje. Ova tvrdnja postala je poznata širom svijeta i izazvala val interesovanja i poštovanja prema navodnom nadnaravnom fenomenu. Međutim, istina iza ovog događaja ubrzo je počela izlaziti na videlo, izazivajući sumnje i kontroverze među vjernicima, ali i zakonodavcima.
Na osnovu provedenih DNK testova, pokazalo se da je krv na kipu zapravo pripadala samoj Giselle Cardia. To je izazvalo veliku buru, jer je otkriveno da nije bilo nikakvih nadnaravnih pojava. Rimokatolička crkva brzo je osudila Cardiu, nazivajući je prevaranticom. Kroz godine, Giselle je stvorila imidž ozbiljne vjernice koja je okupljala ljude iz svih krajeva svijeta, ali sada je suočena s posljedicama svojih postupaka. Na temelju njenih tvrdnji, osnivan je i fond koji je prikupljao novac od donacija, sa ciljem izgradnje centra za bolesnu djecu. Međutim, kako su saznali mnogi hodočasnici, donacije nisu ispunile svoju svrhu.
Nakon otkrića o prisutnosti njenog DNK na kipu, nekoliko osoba koje su bile uključene u cijelu priču počelo je javno iznositi optužbe protiv nje. Naime, mnogi tvrde da ih je Giselle prevarila, jer je skupljala donacije, dok su sredstva navodno bila namijenjena za druge, nespecifikovane projekte. S obzirom na ove teške optužbe, njena odvjetnica, Solange Marchignoli, izjavila je da prisutnost Cardijinog DNK na kipu ne mora nužno ukazivati na to da se radi o prevari. Prema njenim riječima, ovo bi mogao biti nadnaravni fenomen, te se sumnje trebaju dodatno razjasniti. Marchignoli je dodala da je Giselle imala emocionalnu vezu sa kipom, što bi moglo objasniti prisutnost njezinog DNK, jer je kip ljubila i često se rukovala s njim.
Međutim, čak i uz pokušaj opravdanja svojih postupaka, Giselle Cardia je postala predmetom ozbiljnih optužbi. Iako njena odvjetnica ističe njene dobronamjerne namjere, čini se da bi Cardia mogla biti suočena s pravnim posljedicama, budući da je prethodno već imala problema sa zakonom zbog sličnih prevara. Sporan kip Djevice Marije, koji je navodno kupljen 2016. godine u Međugorju, postavljen je u Trevignanu Romanu, gdje je izazvao veliki broj posjetitelja. Zbog porasta broja hodočasnika, lokalno stanovništvo je postalo nezadovoljno, jer su se u njihovom malom naselju počeli stvarati problemi sa gužvama i infrastrukturom.
Trenutno nije poznato gdje se Giselle Cardia nalazi. Iako se pretpostavlja da je pobjegla kako bi izbjegla daljnje posljedice, njena odvjetnica tvrdi da je bježanje rezultat duboke vjere njene klijentice, te da ona nije imala loše namjere. Međutim, činjenica da nitko, pa čak ni njena odvjetnica, ne zna gdje se Cardia trenutno nalazi, izaziva dodatne sumnje u istinitost njenih tvrdnji. Ova situacija izazvala je brojne reakcije među vjernicima i zakonskim organima, jer je cijeli događaj prešao granice vjerskog entuzijazma i ušao u područje pravne i moralne odgovornosti. S obzirom na to da je ovaj slučaj izazvao veliku pažnju, vjerojatno će biti potrebna daljnja istraživanja kako bi se razjasnile sve okolnosti koje okružuju ovu sumnjivu situaciju.
Iako je Giselle Cardia tvrdila da su njene namjere bile duhovne i usmjerene na pomoć onima kojima je najpotrebnije, ovaj slučaj postavlja važna pitanja o iskrenosti vjerskih lidera i etici koja bi trebala pratiti takve aktivnosti. Iako je izvještaji o njezinim djelima bili popraćeni velikim brojem posjetitelja i donacija, istina koja se sada otkriva o njenim postupcima sugerira da su ljudi bili iskorišteni u ime vjere, što izaziva duboko razočarenje među hodočasnicima i svim onima koji su vjerovali u nadnaravne moći kipa. Posljedice ovih otkrića neće samo utjecati na imidž Giselle Cardia, već bi mogle postaviti precedent za buduće slučajeve gdje ljudi iskorištavaju vjeru i povjerenje drugih u vlastite interese. Ovo je još jedan podsjetnik na važnost kritičkog razmišljanja i opreza u suočavanju s izvanrednim tvrdnjama koje često mogu biti prekrivene slojem spiritualnosti, a zapravo kriju materijalne i moralne ciljeve. Ukoliko se ovaj slučaj ne riješi na zadovoljavajući način, mogao bi poslužiti kao opomena kako društvo mora postaviti jasnije granice između vjerovanja i manipulacije. U konačnici, ovo je i pitanje za sve vjernike koji traže istinske duhovne voditelje, kako bi prepoznali razliku između onih koji stvarno žele pomoći i onih koji se skrivaju iza vjerskih maski kako bi iskoristili tuđe povjerenje i dobrotu.
