Poskupljenje hljeba i uticaj rasta minimalne plate u RS
Rast minimalne plate u Republici Srpskoj, koji je najavljen za narednu godinu, mogao bi značajno uticati na cijene osnovnih životnih namirnica, posebno hljeba. Ova situacija dodatno opterećuje građane koji se već bore sa stalnim poskupljenjima. Proizvođači hljeba u RS već su najavili mogućnost korekcije cijena svojih proizvoda zbog povećanih troškova poslovanja. Ova promjena dolazi u trenutku kada je inflacija već izazvala porast cijena u mnogim sektorima, stoga je dodatna korekcija cijena hljeba pitanje koje zahtijeva hitnu pažnju.
Uticaj troškova rada na cijene hljeba
Prema riječima Saše Trivića, potpredsjednika Unije poslodavaca RS, učešće troškova radne snage u proizvodnji hljeba iznosi oko 35 posto. Rast minimalne plate od 10 posto mogao bi dovesti do povećanja cijena hljeba od 3 do 4 posto, što bi za potrošače značilo povećanje cijene od 5 do 10 feninga po proizvedenom hljebu. Ova promjena može izgledati mala, ali kada se uzmu u obzir svakodnevni troškovi, ona može postati značajan teret, posebno za domaćinstva koja već izdvajaju značajne iznose za osnovne prehrambene proizvode. Na primjer, ako se u prosjeku mjesečno kupi 15 hljebova, povećanje od 10 feninga po hljebu može značiti dodatnih 1,50 KM mjesečno, što za neke može predstavljati značajan iznos u okviru kućnog budžeta.
Stabilnost cijena pšenice i brašna
Iako su cijene pšenice na svjetskim berzama stabilne i cijena brašna nije promijenjena tokom posljednje godine, pritisak rastuće minimalne plate stvara dodatne troškove za pekare. Radenko Plemiš, predsjednik Udruženja mlinara i pekara regije Bijeljina, ističe da se cijene hljeba nisu mijenjale od posljednjeg povećanja minimalne plate, ali naglašava da će udruženje pažljivo pratiti situaciju i donijeti odluke temeljem budućeg rasta troškova. Na primjer, ako dođe do povećanja cijena energenata ili transporta, to bi moglo dodatno uticati na cijene hljeba, bez obzira na stabilnost cijena osnovnih sirovina.
Uticaj na potrošače i niska primanja
Građani koji svakodnevno troše između 1,80 KM do 2,40 KM za hljeb, počinju se brinuti o svojim mjesečnim troškovima. Poskupljenja najviše pogađaju starije osobe, koje često imaju fiksna primanja i teško podnose dodatna opterećenja. U ovakvim okolnostima, neophodno je razmišljati o zaštiti potrošačkih prava, s obzirom na to da se cijene proizvoda i usluga kontinuirano povećavaju. Također, porast cijena hljeba može dovesti do povećanja troškova života, što dodatno otežava situaciju onima koji već žive na rubu siromaštva. Prema nekim procjenama, oko 20% stanovništva RS živi ispod granice siromaštva, a dodatna opterećenja mogu ih gurnuti u još težu situaciju.
Zaštita potrošača i poreska politika
Predstavnici Pokreta potrošača ističu važnost donošenja zakona koji će definirati proizvode od posebnog značaja za potrošače, uključujući hljeb. Zakon o formiranju cijena trebao bi omogućiti nadležnim organima da identifikuju robe i usluge koje su od posebnog značaja i zaštite ih posebnim mjerama. Ostoja Kremenović iz Pokreta potrošača RS naglašava da je nužno razmišljati o poreskoj politici i da je neozbiljno imati istu poresku stopu za osnovne životne namirnice i luksuzne proizvode. Uvođenje diferenciranih poreskih stopa za osnovne namirnice može značajno olakšati teret na potrošače i pomoći u održavanju pristupačnosti ovih proizvoda.
Potrebna izrada socijalne karte
Kako bi se bolje zaštitili potrošači i omogućila pravična raspodjela resursa, nužno je izraditi socijalnu kartu. Ovaj korak je ključan za unapređenje procedura zaštite potrošača i osiguranje da svi građani imaju pristup osnovnim životnim namirnicama po prihvatljivim cijenama. Izrada socijalne karte omogućila bi vlastima da bolje razumiju socijalne potrebe stanovništva i donesu odluke koje će pozitivno uticati na kvalitet života građana. Samo kroz pravednu i transparentnu socijalnu politiku možemo očekivati stabilizaciju tržišta i smanjenje pritiska na najugroženije socijalne grupe.
U ovom trenutku, situacija oko poskupljenja hljeba i rasta minimalne plate zahtijeva pažnju i aktivno djelovanje svih relevantnih aktera. Socijalni dijalog između vlasti, poslodavaca i potrošača je ključan kako bi se pronašla održiva rješenja koja će zaštititi prava svih strana. U narednim mjesecima, s obzirom na najavljene promjene, od suštinske je važnosti da se vodi računa o ekonomskim kretanjima i potrebama građana kako bi se osiguralo da osnovne životne namirnice ostanu dostupne svima. Samo kroz zajednički rad i suradnju svih sektora društva možemo se nadati da će se situacija stabilizovati i da će se osigurati bolja budućnost za sve građane Republike Srpske.
